Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Dan sećanja na Jadovno 1941-2019. biće obeležen u subotu 15. juna ove godine na Velebitu, Smiljanu i u Medku. Uskoro sledi više informacija.

Kolone smrtnika idu prema Velebitu

Datum objave: sreda, maj 26, 2010
Veličina slova: A- A+

U Gospiću je bila krojačka dvorana u vlasništvu Save Pemića. On je rodom iz Velikih Zdenaca ili iz Zdenčaca. To je bila rodbinska veza sa Đurom Bastašićem, mojim pradjedom koji je umro relativno mlad, a njegov jedini sin Mile kasnije se preženio u kuću Šelovića u Grubišnom Polju. Bila su tri brata Pemića. Ostali su bez roditelja, te ih je Mile Bastašić primio na bogato Šelovića imanje od četrdeset pet jutara zemlje kao pomoćnu radnu snagu, da ne kažem sluge. Savo je preko “Privrednika” otišao u krojački zanat, a Veljko i Stojan su još neko vrijeme ostali. Poslije je Veljko otišao raditi u mlin, a Stojan je otišao negdje služiti. Savo i njegova žena Marija, rodom iz Končanice, vidjeli su u Gospiću naše ljude kroz zazore na prozorima. Svakodnevno su gledali odlazak kolona izmrcvarenih ljudi. Ljudi u kolonama jedva su se kretali. Bili su vezani po dvojica, a između njih je, u četvororedu, bio lanac. Kolone su formirane u krugu gospićkog suda i u žicom ograđenom otvorenom prostoru kraj željezničke stanice. Tako su gusto vezani da su mogli koračati samo u korak. Dnevno je odlazilo više takvih kolona od po stotinu i više ljudi prema Velebitu, na Jadovno gdje je bio logor. Stratišta su bile kraške jame, bezdani – Šaranova jama, Grgina jama, te logor Slana na Pagu.

Šaranova jama u kompleksu ustaških logora Jadovno na Velebitu, Republika Hrvatska

Šaranova jama u kompleksu ustaških logora Jadovno na Velebitu, Republika Hrvatska

Tako se saznalo za put i završetak tih naših jadnika. U Historijskom arhivu Karlovac obrađena su stradanja na Jadovnu i Slanoj prema izjavama očevidaca.

O hapšenju, postupcima silnika i torturi u toku hapšenja, o događanjima u školi, maltretiranju i ponižavanju na putu do Bjelovara, Zagreba i Koprivnice govorio nam je i napisao svoje jade i preživjeli zatočenik “Danice” Tihomir Prodanović. Prodanovićeva žena, inače Mađarica, uspjela je da preko nekih veza izvuče supruga iz „Danice”. Posjetio sam ih u njihovom stanu u Nevesinjskoj 13 u Beogradu u ljeto 1983. godine. Prodanovićev tekst, njegova sjećanja na događaje iz 1941. godine već sam imao, pa smo ga prilikom ove posjete samo interpretirali. Ovom razgovoru je prisustvovala Prodanovićeva supruga i moj zet.

 

< Marvenim vagonima za Koprivnicu              Sadržaj       Tihomir T. Prodanović: Sećanja na ustaški logor „Danicu“ >




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top