Ko će ako ne mi, prislužiti svijeće Milici, Jeleni, Petru, Iliji, Jovanu, Stoji, Ostoji?

Deseta godina za redom na Velebitu.

Znate za tu čuvenu planinu prepunu cvijeća, životinja, šume? Nacionalni park sa biciklističkim i planinarskim stazama.

Piše: Sandra Blagić

E, baš ta planina u svojoj utrobi skriva kosti preko 40.000 duša. Od tih 40.000 duša 38.000 je pravoslavnih Srba koji su poklani!

Poklani, zaklani, ubijeni maljem, kamenom, motkom gurnuti u neku od jama.

Samo, jer su bili druge vjere. Vjere pravoslavne!

Previše jama, previše smrti.

Nikad kao ove godine nisam osjetila teret na duši. Svaki put kada hodim mučeničkom Jadovničkom stazom, hodim kao po oblacima.

Ove godine, spustio se teret na dušu pa tišti, pritišće, ne da mi da dišem. Najradije bih vrištala, dozivala…

Staza kojom su Hrvati – ustaše vukli naše mučenike, nikad duža, nikad teža.

Da li me to pradjedovi iskušavaju? Misle li da ću odustati i kada drugi odustanu?

Da ću ih zaboraviti kao što drugi zaboravljaju?

Teško je nama Jadovničanima jer borimo se svim silama protiv zaborava. Hodimo trnovitom stazom, ali nismo sami.

Gospod je uz nas!

Nećemo dozvoliti da nas zastrašite Vi koji ste u foteljama! Džaba vam sve to! Kako vas nije strah Boga?

Vi koji biste trebali raditi svoj, ovaj „posao“, podržavati nas i štititi, vi radite protiv nas!

Nije vam uspjelo, niste mogli zastrašiti sve one hodočasnike iz Srbije, Republike Srpske, Slovenije!

Naša braća u Hristu su uz nas i uvijek će biti! Jadovničani su uz pomoć dva dobra čovjeka, dobrotvora, obnovili i postavili spomen pločy za devet Srba, koji su bili intelektualna srpska elita iz Sremskih Karlovaca. Niko od direktnih potomaka nije učestvovao u tome a kamoli došao ns osveštanje spomen ploče tokom služenja parastosa.

Pitam se zašto je to tako?!

Jesmo li zaboravili ili nas više nije briga? Šta nam se to dešava kad, kao narod, zaboravljamo svoje rođene?

Šta je sa onim postradalim pravoslavim Srbima koji više nemaju živih potomaka? Čija su ognjišta ugašena!

Ko će njima zapaliti svijeću?

Ko će zapaliti svijeće Milici, Jeleni, Petru, Iliji, Jovanu, Stoji, Ostoji?

Narode moj, urazumi se!

Niko nas neće poštovati ako mi ne poštujemo svoje!

Nema ništa divnije, nego vidjeti Božije stado u Medku ispred manastira Usekovanja glave Sv. Jovana krstitelja dok zvone manastirska zvona.

Dok je pravoslavnih Srba čuće se umilna zvona u selu Medak.

Braćo i sestre, dogodine u najvećem broju u … Šušnjaru, Prebilovcima Kruščici kod Viteza, Garavicama, Jadovnu, Jasenovcu, Mlaki, Donjoj Gradini, Jastrebarskom, Starom Brodu, Velikom Palančištu, Staroj Gradišci, Drakuliću, Šargovcu, Motikama, Sisku, Capragu, Donjim Rujanima, mučeničkim hramovima u Sadilovcu, Glini, Tribanj Šibuljini i na Kolariću, Slani na ostrvu Pagu, Metajni, Smrikama kod Travnika, Stupačinovu, Gospiću i mnogim drugim stratištima.

Autor je sekretar UG Jadovno 1941.

Od istog autora:

Niko kao mi Srbi!

Sandra Blagić: Mi potomci žrtava, trebamo saviti glave do zemlje i tražiti oprost

Sandra Blagić: Časni krst na Dinari

Sandra Blagić: Kako mislimo da nas neko poštuje, kada mi ne poštujemo svoje mrtve?

Sandra Blagić: Ne dozvolimo da nas opet kolju, protjeruju, da nam lome kičmu!

Sandra Blagić: Napokon znam gdje počivate

Sandra Blagić: Dan kada se Velebit tresao

Sandra Blagić: Djeca su bila samo broj bez imena i prezimena

Sandra Blagić: Zašto zaboravljamo kada znamo da je zaborav …

Sandra Blagić: Tamo gdje me jeza ne obuzme od straha, već od …

Sandra Blagić: Istina nam na kraju jedino i ostaje, zar ne …

Sandra Blagić: Zašto Krajišnici neće organizovano u …

Sandra Blagić: Još jedno stratište pravoslavnih Srba …

Prebilovčani su ljudi sa najvećim srcem | Jadovno 1941.

Sandra Blagić: Na Šušnjaru