Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Dan sećanja na Jadovno 1941-2019. biće obeležen u subotu 15. juna ove godine na Velebitu, Smiljanu i u Medku. Uskoro sledi više informacija.

Jelić: U logoru u Donjoj Mahali tukao me policajac zvani Rakijica

Datum objave: četvrtak, septembar 27, 2018
Veličina slova: A- A+
U nastavku suđenja desetorici optuženih za zločine nad Srbima u Orašju 1992. godine, svjedok Tužilaštva BiH Milivoje Jelić rekao je da ga je u logoru u Donjoj Mahali palicom tukao vojni policajac kojeg su zvali Rakijica.
Sud BiH, Foto: RTRS

Jelić je posvjedočio da je Rakijica /optuženi Mato Živković/ mučio ljude, te da su, osim njega, posebno okrutni prema zarobljenim Srbima bili Pera zvani Konj i vojni policajci čiji su nadimci bili Dama, Kemi i Mata.

„Rakijica me tjerao da kleknem i palicom me tukao po testisima i pleksusu. Tijelo mi je bilo crno i puno rana od udaraca, koža mi se gulila, a krv tekla i iz ušiju“, rekao je svjedok.

On je potvrdio da su ga palicama, puškama, nogarima od stolica prebijali i drugi policajci kojima ne zna imena. Ubadali su ga šrafcigerom, gasili cigarete na njegovom tijelu, te po 50 puta udarali palicom po koljenima.

Svjedok je ispričao da je zarobljen 8. maja 1992. godine u Novom Gradu i odveden u Odžak, gdje je bio do sredine juna. U osnovnu školu u Donjoj Mahali sa stotinjak srpskih zarobljenika prebačen je 8. oktobra, nakon prethodno kraćih zadržavanja u Novom Gradu, Brodu i Slavonskom Brodu.

„U Donju Mahalu smo stigli premlaćeni i iscrpljeni jer su nas cijelu noć na skeli, kojom smo prebačeni iz Slavonskog Broda, tukli vojni policajci“, rekao je Jelić.

Sutradan su ih razvrstali i svjedokovog brata Dragana, koji je bio ranjen, prebacili u Orašje, od kada mu se gubi svaki trag. Kasnije je čuo da je ubijen na skeli i bačen u Savu.

„Ja sam ostao u Mahali i sa Svetozarom Popovićem odveden u jednu učionicu u izolaciju. Tu smo zatekli Jovu Cvijanovića i još nekoliko ljudi, a kasnije su dovedeni vidno pretučeni Marko i Branko Goranović“, svjedočio je Jelić.

On je dodao da Goranovići nisu dugo izdržali mučenja kojima su, kao i ostali u izolaciji, bili izloženi, te da su preminuli. Jelić je rekao da je vidio njihova krvava i prebijena tijela, a da je kasnije čuo da su razmijenjena.

„Nekoliko dana bili smo skroz goli, a onda su nam obukli uniforme JNA da nas snimi njemačka televizija. Predstavili su nas kao četnike koji su ubijali i činili strašne zločine nad nesrpskim stanovništvom“, ispričao je Jelić.

Rekao je i da je u izolaciju dovedeno desetak ljudi iz Vukovara koje su vojni policajci krili od Crvenog krsta, tako da nisu registrovani. On se prisjetio da je jedan od njih ubijen.

Svjedok Mirko Ćećavac naveo je da je u logor u Donjoj Mahali doveden nakon zarobljavanja u Novom Gradu 8. maja 1992. godine. U sali osnovne škole zatekao je dvadesetak logoraša iz Orašja.

„Ujutro su nas po dvoje-troje izvodili vojni policajci `da se upoznamo`. To je podrazumijevalo batine, a tukli su nas Pera Konj, Rakijica, Dama i skeledžija Babo koji je dolazio kad je htio. Mene je Rakijica tjerao da se vrtim, a kada bih pao na mene bi skočio Dama od čega su mi napukla rebra“, kazao je Ćećavac.

On je potvrdio da je svaki dan išao na kopanje rovova, te da su poginuli Ostoja Ninković i još jedan zarobljenik kojem ne zna ime.

„Najopasnije je bilo u Oštroj Luci. Kada se najviše pucalo, tjerali su nas da izađemo iz rovova. Bili smo gladni i tukli su nas“, rekao je Ćećavac.

Svjedok je rekao da mu je nakon razmjene otac Vujadin, koji je, takođe, bio zatvoren u Donjoj Mahali, pričao da mu je Dama zabio nož u plećku i palio mu bradu koju nije smio da brije.

„Svu dokumentaciju o posljedicama strašnih tortura odnijela je poplava prije četiri godine“, naveo je Ćećavac.

Treći svjedok Tužilaštva BiH Radovan Pavić rekao je da su ga pripadnici HVO-a zarobili u aprilu 1992. godine i odveli u logor u Odžaku, gdje je bio dva mjeseca.

Poslije par dana prebačen je u školu u Donjoj Mahali gdje su, kako je naveo, najopasniji bili Pera Konj i njegov brat Ilija.

„U sali su već bili zatvorenici iz Bukove Grede. Ujutro sam prebačen u Orašje i poslije par dana krenuo na kopanje rovova. Ranjen sam 24. oktobra na liniji u Domaljevcu dok sam nosio vreće pijeska. Metak mi je prošao kroz stomak, a prva pomoć mi je ukazana u Tolici, odakle sam prebačen u Županju, pa u Vinkovce gdje sam dva puta operisan“, ispričao je Pavić.

On kaže da je, nakon 33 dana provedena u bolnici, ponovo vraćen u Donju Mahalu gdje su mu medicinski radnici previjali ranu. Pavić je dodao da je razmijenjen 24. decembra 1992. godine.

Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.

Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a i policije u Orašju, te kao pripadnici vojne policije.

Na teret im je stavljen progon srpskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem slobode, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima.

Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.

Nastavak suđenja zakazan je za 10. oktobar.

Izvor:Srna

Vezane vijesti:

Nastavljeno suđenje za zločine nad Srbima u Orašju

Nastavak suđenja za zločine nad Srbima u Orašju

U srijedu nova svjedočenja o zločinu nad Srbima u Orašju

Potvrđena optužnica za zločine nad Srbima u Orašju




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top