Iako život na selu nije nimalo lak, i dan im počinje već od pet ujutru i traje do duboko u noć, Jagoda i Darko se nijednog trenutka ne kaju što su se odlučili na ovaj korak.

– Nikakvih problema nemamo, sa svima lepo živimo… Drugačije je, milije ti je sve kada si na svome. Vratili bi se ljudi, ali žene neće – kratko će Darko, a Jagoda objašnjava.

– Dočepale se štikli, pa zaboravile ko su i odakle potiču. Ne znaju da nije bitno gde, nego sa kim i kako živiš, sa kim krov deliš – poručuje domaćica. – Ovde imamo mnogo posla, ali i neprocenjivu sreću. Šta će čoveku više od toga.

ČETIRI JEZIKA

Mališani u seoskoj školi u Žegaru uče čak četiri jezika – srpski, hrvatski, engleski i italijanski i podjednako uče da pišu ćirilicu i latinicu. Njih šestoro ima čak sedam predavača – dve učiteljice, nastavnike muzike, likovnog, engleskog, italijanskog i veroučitelja.

I NAJSTARIJA ĆERKA SE VRATILA

Dok je Jagodina druga ćerka i dalje u Engleskoj i radi u kompaniji „Avon“, najstarija ćerka se, takođe, zbog ljubavi vratila u Žegar, gde je upoznala čoveka svog života i osnovala porodicu.

Autor: J. Lemajić

Izvor: NOVOSTI

Vezane vijesti:

U mom Golubiću sunce drugačije greje

Pjesma ga je održala | Jadovno 1941.

Draginja Crnogorac iz Polače: Kako sam posramila pljačkaše …

U Biljanima Gornjima živi tek malo ostarjelih stanovnika …

Opstanak na izvoru Cetine | Jadovno 1941.