fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Hrvat čija je ustaška porodica spasila život Anti Paveliću: Ustaše su vršile genocid, uz podršku Stepinca i katoličke crkve

Ante Pavelić FOTO: WIKIMEDIA / PROMO
Ante Pavelić
FOTO: WIKIMEDIA / PROMO

„Na Blajburgu bi se trebale čuti reči kajanja, jer je katolička crkva, predvođena Stepincem, podupirala ustaške genocidne radnje. Jer da nije bilo ustaškog terora, ne bi bilo ni blajburških žrtava“, piše hrvatski novinar Drago Pilsel koji je odrastao je u porodici ustaških emigranata u čiju je kuću u Argentini dolazio porodični prijatelj Ante Pavelić, poglavnik NDH.

Pilsnel (56) je kao mladić u Argentini bio zadojen ustaškom ideologijom, ali je posle jednog razgovora sa sveštenikom Horheom Bergoljom, kojeg danas znamo kao papu Franju, postao angažovani antifašista. Pilsel je prvi ukazivao na zločine nad Srbima u akiciji „Oluja“ i koji se u znak solidarnosti prema tim žrtvama jedno vreme potpisivao srpskim imenom Jovan.

Pilsel je na svom portalu Autograf.hr u pisanoj ispovesti objasnio kako je njegova ustaška porodica u sumrak Drugog svetskog rata spasila život ustaškom poglavniku Anti Paveliću i šta danas misli o ustašama, NDH, kardinalu Stepincu i nedavno održanoj ustaškoj komemoraciji na Blajburškom polju u Austriji.

Ustaško detinjstvo u Buenos Ajresu

„O ovoj temi mogu pisati iz prve ruke, itekako me se tiče: moji su (Pilselovi) spasili glavu poglavniku nakon što je pobegao iz Zagreba, deda Erih Pavlinec se pak uspeo probiti kod Blajburga, njegovog mlađeg brata Karla ubila je OZNA u Zagrebu u avgustu 1945. godine. Ne poznajemo mu grob.

Dugo se to tajilo u porodičnoj istoriji i tek sam u završnim pripremama pre pisanja ‘Argentinskog romana’ saznao nešto što će odrediti život mame i tate, a onda i moj: zašto su se upoznali u Buenos Ajresu u ustaškim krugovima i zašto su mene, kao malenoga, učili da pjevam ustaške koračnice i zabavljam društvo u hrvatsko-ustaškom klubu ‘Jure Francetić’„, započinje Pilsel priču svoje porodice.

Pilselov deda Jakov Pilsel je krajem 1942. godine odlučio da napusti Sarajevo, gde je stigao sa Kosova, i s porodicom je prihvatio premeštaj u Poljsku. Budući da je govorio šest stranih jezika dobio je ponudu da stupi u tajnu službu ”Geheime Staatspolizei”, poznatiju kao Gestapo, te bude prevoditelj uhapšenima koji nisu znali nemački.

„Posle rata Jakov će završiti u zatvoru: pao je u engleske ruke optužen da je bio ratni zločinac. U grob je otišao sa svojim tajnama: da li je ulazio u Aušvic, u Dahau ili u neke druge nacističke logore, to ne mogu sa sigurnošću reći. Ali taj ‘pečat’ saradnika Gestapoa bio je toliko snažan da će, nakon što će porodica stići u Argentinu, obeležiti potrebu za prihvaćanjem drugačijeg političkog identiteta. Hrvatskog i ustaškog. Koja je tačka bila prelomna da se to dogodi? Susret s Pavelićem u begu“, piše Pilsel.

Pavelić, najveći zločinac među Hrvatima, bežao „kukavički i dezerterski“

Foto: WIKIPEDIA
Foto: WIKIPEDIA

Pilselovi su krajem 1944. dospeli u grad Judenburg, u Austriji. Otac Drage Pilsela, Adolf, upisan je u Hitlerjugend, organizaciju u kojoj je, prema vlastitom sećanju, naučio ”mnogo korisnih stvari i disciplina, razne igre, ali i počeo da vežbati s laganim oružjem”.

„Ukratko, tata kaže da se ‘dobro proveo'“, piše Pilsel.

Jednog dana u maju 1945, u Judenburg je, napustivši svoj ”voljeni hrvatski narod” u Zagrebu i na putu prema Blajburgu, te izbegavajući Ruse i Engleze, stigla mala grupa u begu.

„Nabasali su na moju baku Rozu i njenu ćerku Bebu u dvorištu Pilselovih. Roza je odmah prepoznala čoveka s naslovnih stranica novina. Pred njom se nalazio, vidno uplašen, nitko drugi nego Ante Pavelić. Napustio je Zagreb –čujte to dobro, vi ustaše s ove i one strane Atlantika – ‘kukavički i dezerterski’ u popodnevnim satima 6. maja 1945″, piše Pilsel.

Pilselova Baka Roza je Antu Pavelića brzo sklonila u kuću. Pomogli su mu da ga prerušenog izvuče iz Judenburga. Drago Pilsel je mnogo godina kasnije shvatio zašto će se Ante Pavelić i Jakov Pilsel tako srdačno pobratimiti u Buenos Ajresu posle rata. Ustaški poglavnik je bio uveren da su mu Pilselovi tog dana „u gradu simboličnog naziva Judenburg, utvrđenje Jevreja, koje je Pavelić izmasakrirao na teritoriju NDH“, spasili život, piše Pilsnel, nazivajući Pavelića „najvećim zločincem iz redova Hrvata“.

Da nije bilo ustaškog terora, ne bi bilo ni blajburških žrtava

Ustaška porodica Pilsel se četiri godine kasnije „pacovskim kanalima“ uspela dokopati Argentine.

„Ovo sam ponovo ispričao jer je moglo biti drugačije: da Pilselovi budu u koloni za Blajburg, kao što je u njoj bio moj drugi deda Erih Pavlinec, zagrebački ustaša koji će se isto dočepati Argentine.

A ispričao sam vam to zbog jedne rečenice koju je izrekao voditelj subotnjeg misnog slavlja na Blajburgu: zadarski nadbiskup Želimir Puljić je rekao da je ‘pamćenje sastavni dio identiteta porodice, zajednice i naroda’.

Ja tvrdim da katolička crkva u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, a čiji (nad)biskupi služe komemorativne mise na Blajburgu (ove godine opomenuti od Austrijske biskupske konferencije da prestanu s promocijom ustaštva ili tih misa više tamo biti neće), nema ispravno pamćenje.

Naime, onaj ko pamti samo ‘nedužne žrtve’, a da se ne pita kako su se ‘nedužne žrtve’ tamo našle, klanja se ustaškoj vojsci, što katolički (nad)biskupi i političari koji tamo svake, ali baš svake godine zloupotrebljavaju komemoraciju čine i, što je najvažnije, ne osuđuje ustaški režim, ne spominje da su ‘blajburške žrtve’ pale kao posledica ustaške strahovlade i genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima, ili prećutkuje da su se ustaše probijale prema Blajburgu sve do poslednjeg časa pucajući i ubijajući partizane i nedužne slovenske seljake koje su usput i pljačkali, taj ne samo što ne zna pamtiti, već i gadno manipuliše“, piše Drago Pilsel.

Pilsel smatra da bi se u Blajburgu trebalo čuti reči kajanja, „jer je katolička crkva, predvođena Stepincem, podržavala ustaške genocidne radnje“.

„Da nije bilo ustaškog terora, ne bi bilo ni blajburških žrtava. Razume se i to, protivno lupetanjima sveštenika i imama o ‘stotinama hiljada ubijenih na Blajburgu’, budući da na Blajburgu nije bilo ubijanja (to partizani pred Englezima ipak ne bi mogli činiti), kada se govori o blajburškim žrtvama reč je o onima koji su ubijeni nakon 15. maja 1945. I ponavljam, ja o ovomu mogu i moram govoriti i pisati jer imam ispravno pamćenje: mojoj porodici su komunističke vlasti učinile velike nepravde, ali moji su bili na krivoj strani, uz nacizam i uz ustaštvo“, piše Pilsel.

Drago Pilsel – od ustaške mladeži, do antifašiste

Foto: PROMO
Foto: PROMO

Drago Pilsel je hrvatski novinar, teolog, kolumnista i aktivtista.

Pilsel je od mladića zadojenog ustaškom ideologijom postao angažovani antifašista koji je prvi ukazivao na zločine nad Srbima u „Oluji“ i koji se u znak solidarnosti prema tim žrtvama jedno vreme potpisivao srpskim imenom Jovan.

U više je navrata kritikovao biskupe i katoličku crkvu u Hrvatskoj.

U Argentini je studirao novinarstvo, istoriju latinoameričke političke misli, književnost i hrišćansku duhovnost. U Hrvatsku dolazi u maju 1989. godine.

Izvor: BLIC

Vezane vijesti:

Katolička crkva treba da se pokaje zbog ustaških zločina …

Da li će i kada papa Franja kanonizovati Stepinca? | Jadovno …

Ko je čovek koji je vikao na ustaše usred Zagreba: Pucaću na vas …

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: