Hrvatski „Jutarnji list“ o svojatanju Subašića

Fudbaleri Hrvatske su se plasirali među četiri najbolje ekipe na svijetu, pošto su savladali Rusiju poslije boljeg izvođenja penala (4:3). Jedan od junaka te, kao i one prethodne pobjede, protiv Danaca, bio je golman Danijel Subašić, čiji je otac Jovo pravoslavac, a majka Boja katolkinja. I tu počinje zaplet na Mundijalu koji je uzburkao strasti kao rijetko kada je o fudbalu riječ. I ne samo fudbal.

Srbi su proglašavali Subašića za „našeg čovjeka“, dok su, kao po automatizmu hrvatski portali brže bolje dokazivali da je on zapravo njihov. I to nas vraća u period prije raspada Jugoslavije, kada su u hrvatskim gradovima živjeli i Srbi i Hrvati. Takav zaključak iznose i novinari „Jutarnjeg lista“, koji su se pozabavili ovom problematikom. Tim povodom prenosimo autorski komentar pomenutog hrvatskog medija, nazvan „A šta bi bilo da nije znao da brani?“:

„Danijel Subašić je imao sedam godina kad su oni koji su „tačno znali“ ko je ko u njegovom gradu Zadru u jednoj noći porazbijali desetine srpskih lokala i prodavnica, svakako zato što su „tačno znali“ da su srpski. U tom vremenu, u toj zemlji i u tom gradu, odrastao je kao jedan od onih za koje se, eto, „nije moglo znati“, ali se ipak „znalo“ ko je ko. Odrastao je kao dijete pravoslavca iz Zagrada kod Benkovca, koji se, da stvari budu još jasnije, zvao Jovo. Ali, odrastao je i od majke katolkinje koja, da stvari budu zamršenije, nosi ime koje može i ne mora biti “naše” – Boja.

Odrastavši u tom i takvom svijetu, hrvatski nacionalni junak prošao je sav jad razvoja hrvatskog nogometa. U klubu u kom je ponikao bio je na ledu. U menadžersko ropstvo je pokušao da ga uvuče Mamićev zadarski klon, član HDZ-a, klupski šef i mafijaš Reno Sinovčić. Zbog sukoba menadžera, mladi golman je prije 20. godine života morao da bježi u Zagreb i da prijavljuje prijetnju. Priča Danijela Subašića, ukratko, tek je nešto dramatičnija od priča desetine djece robova koje finansijski cuclaju i kao roblje preprodaju hrvatski mamićoidi.

No, priča zadarskog čuvara mreže imala je, uz opšte i tipske nevolje hrvatskog fudbalskog blata, imala još jednu specifičnu, manjinsku. Mladi zadarski golman, naime,“nije baš“ bio Hrvat. Odnosno, on jeste bio poluhrvat, za sebe je tvrdio da jeste Hrvat i da jeste katolik po rođenju, ali u svijetu u kom „se znalo“ ko je ko, takođe se jako dobro „znalo“ da se njegov otac zove Jovo. Toliko se to „znalo“ da je i budući tast prijetio ćerki da će je ubiti zato što se zabavlja sa momkom jeretičke, trofazne krvi.

To je, ponavljam, svijet u kom je odrastao Danijel Subašić. To je svijet u kom bi se on sto puta mogao okrenuti na glavu, sto puta bi mogao da primi katolička oblježja i da se na DNK majke Boje, no u tom svijetu bi se „znalo“ da je on sin Jove, a ta činjenica bi mogla da obilježi njegov život. U tom svijetu Danijel Subašić teško da bi mogao da radi u javnom sektoru, ne bi mogao postati direktor, profesor istorije, ne bi od HDZ-a dobio ugovor za ordinaciju ili posao u elektroprivredi, a ako bi nešto od toga i dobio ili mogao, mogao bi tek uz mimikriju i dokazivanje lojalnosti. To je svijet koji je čekao zadarskog Danijela. To je svijet u kom bi živio da nije jedne činjenice koja je promjenila sve. A ta je „potankost“ da je – znao da brani.

Zbog te „potankosti“ za Srbinovog sina su se otimali hadezeovski, kriminalni menadžeri. Zbog te „potankosti“ dospio je prvo na „Poljud“, pa u Monako. Zbog te „potankosti“ je dospio u reprezentaciju, gdje je niz godina djelio svlačionicu s ustašoidnim zemljakom iz Pridrage, Josipom Šimunićem. Zbog te „potankosti“ dospio je na gol nacionalnog tima. Zbog te „potankosti“ je u nedelju u Nižnjem Novgorodu obranio Dancima tri penala. Zbog te „potankosti“ ovog vikenda je postao nacionalni heroj“, navodi se dalje u autorskom tekstu „Jutarnjeg lista“.

Za kraj, posebna pažnja se poklanja svojatanju hrvatskog golmana.

„A onda se dogodio perverzni medijski obrt. Onog časa kad je momčina iz Benkovca obranila Dancima tri penala, srpski tabloidi su slavodobitno „otkrili“ da je Subašić Jovov sin, te da Hrvatska plasman u četvrtfinale duguje jednom dalmatinskom Srbinu. A kad su Srbi u Subašiću „otkrili“ Srbina i pravoslavca, s hrvatske strane je krenula medijska mobilizacija. Svi hrvatski kolumnisti, blogeri i anonimni komentatori jednoglasno su prionuli tome da srpske kolege nauče kako njihov aršin roda i krvi ne pripada savremenom svetu. Svi su se silno trudili da podsjete „one preko“ kako nema veze šta je nekome otac, nego kako se osjeća i kojoj kulturi pripada. Kako nije važno što je neko po rodu i krvi, nego po ustavnoj, građanskoj pripadnosti. Svi su se najednom potrudili da prisjete kolege s one strane Drine da se „ne može znati ko je ko“ i da to u Hrvatskoj nije važno.

Sve je to lijepo. Osim što tu postoji jedan problem. Problem je što te iste vrijednosti hrvatska javnost, politika i građani ne primjenjuju na sve Jovove sinove. Te im vrijednosti odjednom postanu mile tek onda kad Srbin zna da brani, kad dobije Nobelovu nagradu ili izmisli naizmeničnu struju.

U nekom paralelnom svijetu, stasiti Zadranin Danijel Subašić mogao je da ne igra. Mogao je da završi nekakvu školu, da nauči zanat i da bude tek anonimni Zadranin u ranim tridesetim godinama. Nisam siguran da bi i tada anonimna hrvatska gomila na njega primjenjivala iste kriterijume koje primenjuje sada. Nisam siguran da li bi i tada bilo nevažno ko je kome otac, nego kako se osjeća i kojoj kulturi pripada. Nisam siguran da bi im i tada bilo nevažno šta je neko po rodu, nego samo po ustavnoj, građanskoj pripadnosti. Nisam siguran da bi i za tog Subašića važilo da se „ne može znati tko je tko“ i da to u Hrvatskoj nije važno. Nisam siguran da bi taj drugi Subašić izbjegao da mu u „staklenoj noći“ 1991. godine ne smrskaju prodavnicu.

Stoga svako ko namjerava da kliče „ovom“ Jovovom sinu, prvo treba da razmisli: „Šta bih mislio o njemu da nije veliki golman, nego službenik? I da li bi se i tada držao toga da „nije važno ko je ko?“ Ili bi, da se na glavu okrene, Danijel za nas bio „tek“ – Srbin?“, zaključuje novinar „Jutarnjeg lista“.

(Jutarnji list / Sedmica)

Izvor: IN4S

Vezane vijesti:

Hrvati bez kazne: FIFA im oprostila krilaticu nacista?!

Hrvatska bodri svoj fudbalski tim u Rusiji podsećanjem na ubijanje Srba

Austrijski list: Hrvati slavili uz ustaške simbole / FOTO