Gori vatra

Porodica iz Zalužnice kraj Vrhovina ostala je bez imanja i osjećaja sigurnosti: Povratnike Maru i Dušana Novakovića posebno tišti to što podmetači požara na njihovom imanju još nisu pronađeni. Nepoznati su i njihovi motivi

tkako su im zapaljene štala i kuća u Zalužnici kraj Vrhovina i to dok su bili u Srbiji, u posjetu djeci, u životu Dušana i Mare Novaković više ništa nije isto. Osim što u svojoj kući više ne mogu ni prespavati, jedni od rijetkih povratnika u Hrvatsku u posljednjih nekoliko godina ne kriju koliko su prestrašeni i kakav se nemir uselio u njih, unatoč tome što na prvu ostavljaju dojam hrabrosti i odvažnosti. Nakon obavljenog uviđaja, policija i vještaci iz zagrebačkoga Kriminalističkog centra zaključili su da su objekti uništeni namjerno, uz pomoć zapaljive tekućine izazvanim požarom, te da je nesumnjivo riječ ‘o kaznenom djelu dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom’, no motivi i počinitelji još su uvijek nepoznati. To dodatno otežava život Novakovićima, koji sve manje vjeruju u zajamčenu sigurnost na kućnom pragu. Dušanovo i Marino imanje na izoliranom je mjestu, usred šipražja, i do njega se dolazi makadamskim putem. Neupućeni će ga prolaznik teško uočiti, pa i to pokazuje da je počinitelj dobro znao kuda ide.

– Niko ništa nije vidio ni čuo. Niko ništa ne zna. Pitali smo policiju, koja je korektno obavila svoj posao, što da radimo i kako da se ponašamo. Kad ti netko zapali štalu i kuću, nije ti baš svejedno: razmišljaš što će tek biti kad se smrkne, tko vreba iz šipražja. Ovdje se više ne osjećamo sigurno. Rekli su nam da ćemo službeni policijski izvještaj dobiti za nekoliko dana, a onda bismo u Gospiću trebali pokrenuti tužbu protiv nepoznatog počinitelja. Nit’ spavamo u svojoj kući, nit’ smijemo reći gdje to činimo. A kuća nam nije na glavnoj cesti, do nje treba znati doći. Pred Boga mogu stati i reći da ni s kim nismo imali nikakvih problema ili netrpeljivosti, da nam niko ničim nije nagovijestio da se ovo može dogoditi – priča nam 53-ogodišnji Dušan u svom dvorištu, u kojem se okupilo desetak komšija i prijatelja.

Novakovići su se u Zalužnicu vratili lani i ovoga januara registrovali porodično poljoprivredno gospodarstvo. Zemlju u svom vlasništvu, koju su do njihova povratka obrađivali drugi, upisali su u ARKOD, središnji državni registar poljoprivrednog zemljišta, na temelju čega se mogu ostvariti i poticaji. Namjeravali su kupiti ovce i živjeti od svoje zemlje, poljoprivrede i stočarstva. Kupili su potrebnu opremu: samoutovarnu prikolicu, kosilicu, grablje i ostale alatke. Sreća u nesreći je bila što se vatra koja je išla od štale zaustavila na gredi susjedne garaže, pa nije zahvatila staru drvenu kuću tik uz nju. Da je do toga došlo, šteta prouzrokovana požarom bila bi još veća.

– Tragično je da se ovo dešava 2018. Poslije Oluje nam je imovina devastirana i popljačkana, ali nije zapaljena. Ja nisam policajac da nekog proganjam, upirem prstom i nagađam, ali bih volio znati tko stoji iza ovog paleža. Nekome očito smeta što smo se vratili i što smo počeli obrađivati svoju zemlju. Taman kad smo malo obnovili život, opet u svojoj kući i na svojoj zemlji, netko nas tjera na ovako strašan način. I drugi se boje: ako su meni zapalili štalu, Ko može garantirati da se nekom drugom to isto neće već sutra desiti? Može li nam iko uopšte garantirati sigurnost i mir? – pita se Dušan Novaković.

Uglavnom staračko stanovništvo Zalužnice s velikim je olakšanjem lani bilo dočekalo povratak Novakovića, jer se konačno u tu izoliranu i opustjelu sredinu doselio netko donekle mlađi i vitalniji. Zato su im komšije sada samoinicijativno odmah pritrčali u pomoć, pa im nekoliko dana pomagali prati pocrnjele zidove i uklanjati posljedice požara.

– Sama ovdje živim i nemam kamo otići, ali kad sam vidjela spaljenu komšijsku štalu, bila sam sva izvan sebe. Između prvih komšija je i kilometar udaljenosti. Između naših imanja je šuma, od koje se kuće ne vide, pa tako nisam uočila plamen ili osjetila miris paleži. No sad se prvi put nakon Oluje bojim noći. Zaključavam se i pretrnem čim pas zalaje. Nije nas više strah divljih životinja, strah nas je ljudi – kaže njihova komšinica koja je željela ostati anonimna.

Razgovarajući s ljudima, doznajemo da je nedavno u susjednom selu Podumu pretučen starac kojemu je u divljačkom napadu slomljena ruka, ali zbog straha ne želi ni pred policiju ni pred novinare. Od Široke Kule i udbinskih sela do Gackoga polja bilježi se u posljednje vrijeme puno incidenata i fizičkih napada s lakšim i težim povređivanjem, koji su najčešće posljedica utrke za zemljištem i poticajima, oko čega vlada nered u državnoj administraciji.

Premda će vrijedni Novakovići zasigurno brzo prionuti poslu kako bi što prije nadoknadili materijalnu štetu, mnoga pitanja ostat će otvorena. Zajedno s nama, posjetili su ih generalni konzul Republike Srbije u Rijeci Goran Petrović, saborski zastupnik SDSS-a Boris Milošević, njegov stranački kolega i načelnik Vrhovina Milorad Delić te dožupan Ličko-senjske županije Nikola Lalić iz iste stranke.

– Zastrašujuće je da se ovakve stvari događaju 23 godine nakon rata. Ljudi ne vjeruju da će počinitelji ikad biti pronađeni. Pitanje je što su motivi tih zlodjela, jesu li nacionalni ili interesni, omogućeni nefunkcioniranjem državnog aparata do te mjere da svatko može raditi što hoće a da ne bude kažnjen. Tko kome i zašto smeta u ionako opustjeloj Lici? Država i njezine institucije moraju pronaći one koji su zapalili imanje Novakovićevih, pa sankcionirati taj čin i sve ovo nasilje, od verbalnog do fizičkog, na ovom području Hrvatske. Jedino tako će našim građanima vratiti osjećaj mira i sigurnosti – rekao je na kraju posjeta Lalić.

Autor: Paulina Arbutina

Izvor: Portal Novosti

Vezane vijesti:

Zapaljena srpska kuća i štala; ćerka povratnika ogorčena: Moj otac nije gubio nadu, sticao je sve sa 10 prstiju, a sad živi u strahu

Vandalizam u Hrvatskoj: Zapaljene kuće i štala srpskih povratnika