Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Potišteno i sa velikim bolom okupili smo se, mi, njegova najbliža rodbina koja se zadesila u već tada okupiranom Tarčinu, da bar koliko toliko pokažemo dostojanstva i hrabrosti te da na tarčinskom groblju “Klanac” sahranimo pokojnika. Mnogi nisu došli na sahranu. Bojali su se. Očitao sam vjerovanje. Tiho i sa ogromnim bolom sahranili smo pokojnika. Srbi nastanjeni u selu Luke, uz pomoć okolnih Hrvata, napustili su ognjišta te kroz teritoriju Kreševa, Lepenice i Kiseljaka stigli do srpskih Hadžića. Opština Hadžići je podijeljena onog momenta kada se podijelila i policija SO Hadžići.
“Silos“
Rat je došao i na naša vrata. Tmurni talasi rata iz Hrvatske izlili su se bosansko-hercegovačkim rijekama i kao sarajevska zimska magla ogrnuli fabrike, komunikacije, ljude… Država je lipsavala. Psi podvijenog repa trgali su ono što je preostalo. Svoj krvavi plijen odvlačili su u svoje mračne jazbine ostavljajući, prljav od krvi, trag za sobom. Spregom dva “polubratska“ naroda očistiše i napraviše JNA jednonacionalnom. Ostaviše Srbe u njoj da gube vrijeme čuvajući jednu veliku utopiju, bratstvo i jedinstvo na kojem je bila zasnovana i postojala JNA, vojska zajedničke nam države SFRJ.
Olovne zebnje rata su se osjećale i kod nas u okolini Sarajeva. Posljednje autobuske linije su se ugasile poslije Đurđevdana te 1992. godine. Novoformirana vlast u Srpskim Hadžićima dozvolila je dobrovoljno iseljavanje muslimanskog življa sa svim njegovim dobrima ka teritoriji naseljenoj većinskim muslimanskim življem. Ta prilika meni i pripadnicima mog naroda bila je potupuno uskraćena. Niko tada nije znao da se muslimansko civilno stanovništvo skupa sa vojno sposobnim muškarcima izvlačilo kako bi nakon izlaska izveli već tada planirani napad na Hadžiće u kojima su ostali Srbi.
Brojčano nadmoćni, Muslimani se brzo organizovaše i napadoše centar grada Hadžića 8. i 9. maja, ali se i vratiše nazad pognute glave.
Nezadovoljni, bijesni, željni srpske krvi napadoše kasarnu “Krupa”. Postiđeni, Alijini ratnici, bijes iskališe na vojnički sastav kasarne “Krupa”. Četiri stotine Alijinih ratnika opkoli kasarnu. Napadoše iz svih sredstava malobrojni nezaštićeni vojnički sastav koji je predstavljao legitimnu JNA. Sastav su činili osamnaest mladih vojnika, šest rezervista i jedan aktivni zastavnik Vlado Božović. Iako malobrojni pružili su otpor. Municije je ponestajalo i kapitulacija je bila na pomolu. Zatražena pomoć nije dolazila od strane mnogobrojnije i tehnički superiornije opremljene kasarne u Pazariću koja je brojala 400-500 vojnika i bila udaljena dva do tri kilometra od kasarne “Krupa.“ Pogibe mlad vojnik, nekoliko njih izranjavaše, ostale zarobiše. Napaljeni muslimanski živalj nezaštićene zarobljenike poče tući i maltretirati. Tu prvu noć 9. na 10. maj prenoćiše u Pazariću, a sljedeću noć u vatrogasnom domu u Tarčinu i konačno 12.05.1992. dovedoše ih u praznu žitnu ćeliju tarčinskog “Silosa”.
Muslimani oformiše tog 12. maja koncentracioni logor “Silos”-Tarčin. Zatvorenici, svakodnevno prazniše preostale ćelije koje su bile prepune pšeničnog žita. Tako nastaše nove ćelije za cjelokupno srpsko stanovništvo koje će ih napuniti uskoro svojim tjelesima. Ispočetka bojažljivo Muslimani ih počeše puniti Srbima od 16 do 86 godina starosti. Vrijeme je odmicalo, a muslimanski režim pooštravao uslove života u logoru.
(iz knjige “1335 dana“, autora Đorđa Šuvajla)
Izvor: SRBI U BIH
Vezane vijesti:
Đorđo Šuvajlo, „1335 dana“ (1)
Đorđo Šuvajlo, „1335 dana“ (2)
