Polja pusta, kuće spaljene

Zatočenici u Lančari

Komora za usmrćivanje otrovnim gasom i krematorijum nalazili su se u Gradini, u kući Puđe Milana, koja je imala nekoliko kratkih, dobro kamufliranih dimnjaka

Ničiporenko je bio uvjeren da će ostati u životu jer su ustaše poludjele za duhanskim kutijama i urezanim ornamentima u obliku „U” s njihovim imenima, poglavnikovim likom itd. Njegova je radionica radila dan i noć.

On je izrađivao i čitave servise, a jedan je takav servis Ustaška radna služba svečano predala poglavniku. Njegovi su se radovi pokazivali u Zagrebu, s namjerom da se vidi kako zatočenici rade svoj posao, i da se tamo ne ubija.

„Svakako pokoji i umre, taj logor nije hotel u Nici, nego logor i popravilište”, govorilo se. Tako je i on pridonosio učvršćivanju laži ustaških bandita.

Bunkere su pravili iz armiranog betona iskorištavajući staro željezo dovezeno iz židovskih i srpskih trgovina. Isto su ih tako pravili i po posebnom planu iz pletera i kolaca.

Građevinska je grupa napravila i ustašku bolnicu u Jasenovcu i pri njoj kupaonicu.

Ustaški je vodnik Ante Zrinušić bio nadzornik nad građevinskim zatočeničkim osobljem. Oženjen je, ima troje djece, doveo ih je iz Hercegovine u Jasenovac i naselio u kuću nekog zaklanog Srbina. On se hrani i pije rakiju od opljačkanih. Poguren, mršav, gleda ispod oka, nikad u lice, stalno škripi zubima.

U početku su ga upotrebljavali da nadzire pokapanje ubijenih u Gradini. Pri tom bi nailazio na poluzaklane, koji su se mučili, neki su ne mogavši govoriti - pokazivali mu znacima, da ih „dokolje”. On je to i činio, doklao bi nedoklane. Tako se malopomalo, potajice, i iz njega iščahurio koljač. Viđao sam ga češće s jednim zatočenikom, arhitektom iz Zagreba. Gledao me je potajice krvavim očima, polupijan. On je ubijao i radnike i čuvao svoju „tajnu”.

Komora za usmrćivanje otrovnim plinom i krematorij nalazili su se u Gradini, u kući Puđe Milana, sada našeg invalida, i imala je nekoliko kratkih, dobro kamufliranih dimnjaka. Cijela je zgrada bila vrlo vješto skrivena. I nju je, uz ustaške „nastambe” u selu i logoru, izgradila građevinska grupa. Njeni arhitekti su izradili plan za uređenje Jasenovca svim javnim zgradama, kao i za ustaške vojne i omladinske ustanove, katoličku crkvu, školu, igralište, poglavnikov trg...

„Grupnik” te grupe je bio inženjer Koperman, a tu su u kancelariji radili inženjeri, crtači, geometri, većinom Židovi, svega oko 40 njih. Tehnički je nadzornik bio neki Štolcer.

Zatočenike, ustaše i njihove vojne jedinice trebalo je prehranjivati. Ustaše nisu organizirale niti najprimitivniji sistem dobave hrane. Oni su svu hranu dobavljali na taj način, što bi žitelje bogatih okolnih srpskih sela poubijali zatim svu njihovu pokretnu imovinu i hranu prevezli u Jasenovac. Taj je način bio najbolji i za svu njihovu državnu ekonomsku politiku. Stoka se uništavala, radna se snaga uništavala, polja su ostajala pusta, kuće puste ili spaljene. Poklali su srpsko bogato selo Knežopolje, odvukli u Jasenovac svu stoku, žito, perad, pokućstvo. Poslali su u Vrbovec debele svinje i volove u tvornicu Predojevića za sušenje i konzerve ili direktno u Njemačku. Kako sve nisu mogli odmah odvesti i da bi otkrili sakriveno žito koje su srpski seljaci, predviđajući te „pljačke”, skrivali u zemlju, postavljali su u tim selima svoje odrede i neke povjerljivije zatočenike i nazivali su ih „ekonomijama”. Takve su ekonomije bile kod Okučana, u Feričancima i Međeđu. Radne grupe zatočenika i Ustaška radna služba radile su u tim „ekonomijama”.

Ekonomske su se zgrade u Jasenovačkom logoru nalazile između „jezera” i Save, u uglu prema Košutarici.

Tu je bila staja za krave, konje, svinje, perad, sitnu stoku, klanica, sirana, veterinarska ambulanta. Jedan dio onih koji su radili na „Ekonomiji” spavao je po štalama.

Klanica je bila napravljena nad samim jezerom. Iz nje su bacali sve otpatke, sadržaj crijeva i želuca, krv... u to jezero. „To je, da se šarani i štuke bolje tove”, govorili su ustaški „dužnosnici” u „Ekonomiji”, jer sada ne bacaju ljudska tjelesa, da im se riba ne bi ogadila; dno ovog jezera je sablasno, golemo groblje ljudskih skeleta iz 1941. i 1942.

U toj se „Ekonomiji” pravio sir, maslac, kobasice, sušile se slanina i šunka. Opljačkani praščići stalno su se pekli na ražnju za ustaške oficire, za bankete gostiju i „međunarodnih” komisija; pekle su se i kokoši, patke i guske. Tako se na jednoj strani žderalo preko mjere, a na drugoj, kod zatočenika, umiralo masovno od gladi!

Rakiju i vino iz opljačkanih sela čuvali su za ustaške koljače i za cigane-koljače iz D-grupe.

Komora za liječenje šugavih konja i oboljelih od raznih kožnih parazitskih bolesti upotrebljavala se i za ubijanje ljudi pomoću otrovnog plina, sumpornog dioksida. To se pokazalo nezgodnim, jer ne ubija brzo i nije se moglo sakriti, budući da su se ljudi čitave sate strašno gušili, mučili i vikali.

Nastaviće se

Piše: Nikola Nikolić

Knjiga se može naručiti od izdavača: „NNK internacional”, Lomina 4/1, Beograd, tel. 011/2687-051, 3618-513; e-mail: i.p.nnki@eunet.rs; sajt: www.nnk.co.rs

Izvor: Политика, nedjelja 20. septembar 2015., str. 26

Vezane vijesti:

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (1)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (2)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (3)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (4)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (5)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (6)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (7)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (8)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (9)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (10)