fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Duško Tadić: Ja sam Srbin kojem će Hag da kaže „izvini“!

Prvi haški osuđenik govori za „Novosti“ o zahtevu za reviziju presude. Agonija karatiste iz Kozarca interesantna od Japana do Amerike. Njegovo suđenje koštalo je 100 miliona dolara

Foto Privatna Arhiva
Foto Privatna Arhiva

Slučaj Duška Tadića iz Kozarca, prvog Srbina osuđenog u Haškom tribunalu 1997. godine, po svoj prilici, vraća se na novo „većanje“. Posle Japana, gde se o „čudesnom slučaju Tadić“ pojavila knjiga koju je pripremio profesor Tokijskog univerziteta Masajuki Ivata, Duškov „Dnevnik haškog osuđenika“ biće objavljen i u Sjedinjenim Državama uz recenziju profesora emeritusa Roberta Hajdena sa Univerziteta Pitsburg. Knjiga svedoči kako je nastao i kako je sudio Tribunal koji je trebalo da sankcioniše zločine „sve tri strane“. I dok Duškova životna priča postaje ponovo interesantna širom sveta, on radi na zahtevu za reviziju svoje presude u Hagu.

Karatista iz Kozarca uhapšen je 1994. godine u Nemačkoj, a osuđen je na 20 godina robije 1997. Okrivljen je za najstrašnije ratne zločine nad muslimanima u logoru Omaraska 1992, da bi se na kraju ispostavilo da nikada nije kročio u njega.

Pre nego što je izveden pred sudsko veće da bi „zver“ uopšte mogla da pristupi pravdi, u sudnici su montirali specijalni stakleni kavez tako da je sa advokatima i sa sudijama mogao da komunicira samo telefonom. Poput Ajhmana na suđenju u Izraelu. Cirkuska predstava od prvog suđenja u Hagu završena je debaklom.

Tadić se, u razgovoru za „Novosti“, priseća svega kroz šta je prošao. Potvrđuje nam da je engleski prevod njegove knjige poslat u Vašington Obradu Kesiću, savetniku predsednika Republike Srpske Milorada Dodika. A, otkriva nam još jedan važan detalj, da radi na zahtevu za reviziju svoje presude u Hagu.

Ubeđen je da će, sem što je u istoriju ušao kao prvi Srbin osuđen pred Tribunalom, biti i prvi kome će se Hag izviniti. U Banjaluci je, u Tužilaštvu za ratne zločine, izneo nove činjenice i nova istraga treba da utvrdi ko je zaista vinovnik zločina koji je njemu pripisan u presudi Tribunala. To je neophodni korak da bi se podneo Zahtev za revizuju presude Tribunalu u Hagu.

„Srpski Ajhman“, kako su ga zvali u najmoćnijim svetskim medijima, okrivljen je za „saučesništvo u genocidu“.

Suđenje je trajalo gotovo dve godine. Tužilac je na sve načine pokušavao da ukaže na vezu Duško Tadić – Slobodan Milošević u „zločinima“ nad bosanskim muslimanima. Na kraju, sudije su se uverile da Tadić nikada nije imao kontakta sa Miloševićem. Da se sakrije sramota inkvizitora, osuđen je na 20 godina, ali sad za ubistvo dvojice muslimana u centru Kozarca.

– Godine 1996. proglašen sam za vest godine na Si-En-Enu – gorko svedoči Tadić. – Do mog ulaska u sudnicu, svetski mediji su snimili i emitovali 3.500 sati dokumentarnog filma (prosečna cena proizvodnje 10 evra za sekundu), koji moj narod i mene prikazuje kao zveri. Napisano je hiljade strana novinskog teksta o „mojim“ zločinima i emitovane hiljade sati radijskog programa. Analizu o kojoj govorim uradio je nemački novinar Tomas Dajhman, koji je bio naš veštak odbrane. Naravno da posle takvog žigosanja nisam mogao da budem oslobođen.

Hroniku svog stradanja Tadić iznosi ovim redom:

– Bio sam jedan od osnivača SDS za Kozarac i odbornik u Skupštini opštine u Prijedoru. Avgusta 1990. dobio sam preteće pismo od „Mladih muslimana“ da se selim. Tekst o tome objavljen je u „Novostima“ i to je bilo prvi put da se u Bosni pominje reč „džihad“, a moja porodica i ja označeni smo kao prve mete. Posle odlaska muslimana iz ovog dela RS, bio sam civilni poverenik za obnovu spaljenog grada i tu sam se zavadio sa „našima“. Pokušali su da me ubiju jer sam kritikovao pojedince i onda sam 1993. morao da bežim u Nemačku.

Predratni karate instruktor tvrdi da ga je Hag „odabrao“ jer se pojavio u TV prilogu nemačke novinarke Monike Gras. Seća se da je naređenje da nastupi u zlosrećnom TV prilogu dobio od lokalnog šefa policije kao „kompetentna osoba za temu“. To je bilo dovoljno da za zapadno javno mnjenje postane „gospodar Kozarca“.

Glavni svedok njegove optužnice koji je prema tužiocu video kako „ubija šest muslimanskih policijaca u logoru“, na suđenju u Hagu je rekao: „To nije taj Duško!“ Željko Mejakić, osuđeni policijski zapovednik kampa Omarska, takođe je svedočio: „Duško Tadić nikad nije bio u kampu!“ I kada je postalo jasno da je mit o srpskom Ajhmanu propao, Hag je našao drugo rešenje.

– Osuđen sam za ubistvo policajaca Osmana Didovića i Edina Bešića pred crkvom u Kozarcu. U ratu 90- tih nijedan misliman nije streljan pred srpskom crkvom, ali u mom slučaju dovoljno je bilo svedočenje sodomiste Nihada Seferovića – nastavlja Tadić. – Didović i Bešić, saznao sam posle, stvarno su ubijeni dva kilometra od grada. Kada sam izašao iz zatvora javili su mi se svedoci događaja sa „prekorom“ što ih nisam zvao da svedoče. Sada je nastupilo „to vreme“.

Duško Tadić sa Draganom Vujičićem, novinarom "Novosti"
Duško Tadić sa Draganom Vujičićem, novinarom „Novosti“

Čovek čije je suđenje Hag koštalo oko 100 miliona dolara danas živi u Pančevu i izdržava se slikanjem. Vernik je i smatra da se sve događa sa nekim razlogom. O tome piše u knjizi koja će uskoro u knjižare u SAD. Namera je da se Amerikancima na primeru pokaže kako je Hag „izmišljao“ istoriju rata u BiH.

– Otac mi je otišao u šumu bežeći od ustaša pre nego što su se pojavili partizani, a majka je završila u kompleksu logora Jasenovac. Njenog oca 1942. ubili su pripadnici Handžar divizije tokom ofanzive na Kozaru, a usmrtio ga je komšija Husein Mujagić. Kada sam slušao u optužnici da sam ja taj koji je bacao decu u vazduh i dočekivao ih na bajonet, znao sam da me optužuju isti koji su Tadiće već ubijali.

PSIHIJATAR

Tadićev slučaj obiluje bizarnostima, a jedna od njih je i da je iz zatvora u Nemačkoj upućen na psihijatrijski pregled. Pošto je vodeći nemački psihijatar profesor Nedopil iz Gete instituta u Minhenu doneo zaključak da je zdrav, tužilac je to naveo kao otežavajuću okolnost! „Zdrav čovek“ ne bi mogao da počini zločine koje je, ispostavilo se, izmislila nečija bolesna mašta sa lažnim svedocima.

BRAT ZA DžIHAD

U pismu u kome se prvi put pominje „džihad u Bosni 90- tih“ naslovljenom: „Dušanu Tadiću – brat za džihad“ iz avgusta 1990. stoji:

„Ako želiš dobro sebi i svojoj porodici… prodaj kuću i iseli se iz Kozarca u roku od tri mjeseca. Kozarac mora biti čist od vlaha. Bolje da te ne koljemo. To se posebno odnosi na tebe kao četničkog nacionalistu. Kuću ćemo zapaliti, tebe i djecu ubiti. Od tebe počinje džihad (sveti rat), čekali smo više ne možemo čekati… Mladi muslimani.“

JAPANAC TRAGAO ZA ISTINOM

Profesor Masajuki Ivata sa Univerziteta u Tokiju u Tadićev život je ušao slučajno pošto se dokopao njegove prve knjige sećanja koju je objavila „Hrišćanska misao“ po izlasku iz zatvora. Ivata je došao u Pančevo sa predlogom da odu zajedno u RS i da rekonstruišu događaje iz optužnice, a tri japanska izdavača su bila zainteresovana za knjigu.

– Odveo sam ga gde god je poželeo – nastavlja Tadić. – Pričao je sa ljudima, i Srbima i muslimanima, i tako je nastala knjiga o mom slučaju koja je, kažu, hit u stručnoj javnosti Japana. Ipak, najviše što je potreslo gosta sa Dalekog istoka bila je poseta Jasenovcu i Donjoj Gradini.

Autor: Dragan Vujičić

Izvor: NOVOSTI

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: