Dr Milan Micić o srpskim dobrovoljcima: Sjećanje na generaciju koja je unaprijed bila osuđena na smrt! (VIDEO)

Datum objave: subota, oktobar 21, 2017
Veličina slova: A- A+

U sklopu ciklusa Veliki rat i književnost 4. oktobra 2017. godine u Studentskom kulturnom centru u Beogradu predstavljeni su radovi istoričara dr Milana Micića koji opisuju srpski dobrovoljački pokret u Rusiji tokom Prvog svjetskog rata, borbu srpskih dobrovoljaca na frontu u Dobrudži 1916, njihovo izvlačenje iz Rusije i dolazak na Solunski front 1918. Srpski dobrovoljci 1914–1918, životi, sećanja je dokumentarna proza o srpskim dobrovoljcima nastala na temelju kazivanja potomaka.

Urednik programa SKC-a Vesna Kapor je dr Milana Micića predstavila kao istoričara čija su djela puna „literarnih nanosa”.
Urednik programa SKC-a Vesna Kapor je dr Milana Micića predstavila kao istoričara
čija su djela puna „literarnih nanosa”.

 – Svojim postojanim i dugogodišnjim radom dr Micić je zabilježio priče potomaka iz različitih dijelova nekadašnje Austrougarske monarhije u kojima su živjeli Srbi, a iz kojih se vidi da je motiv srpskih dobrovoljaca bila nataložena želja za slobodom i jedinstvom – rekla je Vesna Kapor.

Otpisana generacija

U svom izlaganju dr Micić je naglasio da su srpski dobrovoljci iz Prvog svjetskog rata u mnogim situacijama bili potpuno otpisana kategorija ljudi i da predstavljaju tipičan primjer generacije koja je bila „žrtva istorijskih zbivanja“.

– Kao državljani Austrougarske iz Bosne i Hercegovine, Like, Banje, Korduna, Slavonije, Dalmacije, Banata, Bačke, Baranje, Srema, Boke Kotorske opredijelili su se u Prvom svjetskom ratu da se bore na strani srpske i crnogorske vojske. U percepciji svoje države oni su bili veleizdajnici i u slučaju da budu zarobljeni čekao ih je prijeki sud. Bili su kažnjavani vješanjem. Njihove porodice su bile internirane u logore širom Austrougarske. Imovina im je bila konfiskovana. Znači, to su bili ljudi koji su unaprijed bili osuđeni na smrt – rekao je dr Micić i podsjetio na mit o nepokorenosti Srba koji i danas žive u Rumuniji.

Vesna Kapor, dr Milan Micić i dr Miljan Milkić
Vesna Kapor, dr Milan Micić i dr Miljan Milkić

– Mit je nastao kao posljedica učešća boraca prve srpske dobrovoljačke divizije u Dobrudži. Oni bi u bezizlaznim situacijama izvršili samoubistvo. To su činili da bi zaštitili svoje porodice i na taj način spriječili represiju od strane Austrougarskih vlasti – rekao je dr Micić koji se osvrnuo i na dobrovoljce koji su u Prvom svjetskom ratu došli iz Rusije.

 – Riječ je o Srbima koji su se kao austrougarski vojnici predavali Rusima u  borbama na Galiciji. Bili su to tzv. „laki zarobljenici”. Oni nisu željeli da se bore protiv Rusa, a potom su bili rasijani kao ratni zarobljenici na širokom prostoru od Kijeva, pa sve do Taškenta i Buhare u Uzbekistanu. Tamo su radili najteže fizičke poslove na spahijskim imanjima, na sječi šume i u rudnicima – rekao je dr Micić i napomenuo da je i Rusija kao i druge zemlje zaraćene u Drugom svjetskom ratu smatrala da rat neće potrajati dugo.

Ljubavne priče za holivudski scenario

Autor je napomenuo da je rat donio nevjerovatne ljubavne priče iz kojih su nastali i brojni brakovi srpskih dobrovoljaca sa ruskim djevojkama.

– Ličanin iz banatskog Ruskog Sela Ilija Novaković zaljubio se u Ruskinju iz Odese koja se zvala Teodora Tukčuk. On je učestvovao u borbama na Dobrudži u kojima je bio ranjavan, potom ga je ratni vihor odveo na Sibir, a potom i na Solunski front. Ljubav je pobijedila sve prepreke, pa se ovaj vojnik u jeku građanskog rata vratio po svoju djevojku u Odesu. Živjeli su potom u Ruskom Selu, a on je umro od tuberkuloze. Znajući da mu se bliži kraj zavjetovao je svog najboljeg druga Radu Svilara da se oženi njegovom ženom i da je na taj način zaštiti – ispričao je dr Milan Micić, ne krijući čuđenje što  se niko od filmskih stvaralaca do sada nije dosjetio da napravi dokumentarnu ili igranu seriju inspirisanu sudbinama srpskih dobrovoljaca u Prvom svjetskom ratu.

 – Postoji podatak da ima čak 20.000 pisama koji su bili veoma emotivno napisani i upućeni srpskom poslanstvu u Petrogradu kao srpskoj vojnoj misiji. Već 1915. godine dobrovovoljci su počeli da budu transportovani Dunavom do Srbije i već tada je pristiglo oko 3.500 ljudi. Taj broj bio bi i veći, ali je ulaskom Bugarske u rat spriječen transport Dunavom – rekao je dr Micić i dodao da su dobrovoljci iz Rusije od 1915. godine ušli u elitni odred srpske dobrovoljačke vojske majora Vojina Popovića, zvanog Vojvoda Vuk.

Komunizam dijeli očeve i sinove

Dr Milan Micić je rekao da mu je kao osnova poslužilo njegovo selo Vojvoda Stepa  u kome je živjelo 397 dobrovoljačkih porodica, dok je u sedam okolnih kolonija računajući i Vojvoda Stepu bilo je najmanje naseljeno oko 1.500 dobrovoljačkih porodica. Autor je rekao da nije imao priliku da razgovara sa dobrovoljcima, dok generacija njihovih sinova nije zapisivala, a ni mnogo slušala svoje očeve. Micić je naveo da je u četiri dobrovoljačke kolonije bilo nastanjeno 778 dobrovoljaca. On je razgovarao sa 471 potomkom i dobio podatke za 220 ljudi.

– Nažalost, mnogi potomci o svojim precima gotovo da ništa ne znaju. Glavni razlog zbog koga je došlo do mentalnog prekida očeva i sinova nastao je zbog ideoloških promjena koje su nastale 1946. godine.

Samo četiri dana nakon svog dolaska, u prvom jurišu na Bukovu glavu kod Vlasinskog jezera masovno su izginuli. Dr Micić je istakao da su srpski i ruski oficiri sa dosta nepovjerenja i podozrivosti posmatrali ove dobrovoljce zbog činjenice da je riječ o bivšim austrougarskim vojnicima.

Pobjednici koji su osuđeni na povlačenje

– Srpski dobrovoljci i oficiri koji su došli sa Krfa pokušavaju da se integrišu unutar srpske dobrovoljačke divizije u jednu cjelinu. Divizija je bila potpuno specifična jer se sastojala od ljudi čiji su komandni kadar činila 132 oficira koja su došla sa Krfa, kao i dio nižeg komandnog kadra koji je bio sastavljen od dobrovoljaca Srba, Hrvata, Slovenaca i Čeha. Većinu vojske činili su Srbi koji su poticali iz ovih krajeva. Divizija je bila sastavljena po ruskom ustrojstvu formirana,  dobrovoljci su prošli austrougarsku vojnu obuku koja se bitno razlikovala od srpske vojne obuke – rekao je dr Micić, napominjući da je dodatna muka bila što je ruska vlada opterećena svojim problemima samo djelimično opremila dobrovoljce ratnom opremom, što su oni prihvatili kao izraz nepovjerenja prema njima kao bivšim austrougarskim vojnicima.

Nagrada Braća Micić

Vesna Kapor je istakla da su djela dr Milana Micića bila veoma primijećena u književnim krugovima i da su zavrijedila nagrade.

– Za mene je najveće priznanje što sam od Književne zajednice Krajina dobio Nagradu Braća Micić – rekao je autor i zahvalio prisutnim predstavnicima Nikoli Korici i Milanu Pađenu.

– Uoči borbe u Dobrudži dobrovoljci su dobili samo 150 metaka i stare puške, „maliherke” austrougarske, koje su bile vrlo loše. Dobili su municiju koja nije bila odgovarajuća. U borbama sa elitnim bugarskim pukovima iz treće armije oni su išli na nož, išli su na bajonet da bi došli do boljeg bugarskog naoružanja. Njihova tragedija je u tome što su oni dobijali bojeve protiv Bugara i Turaka, ali su bili primorani da se neprekidno povlače. Naime, ruske i rumunske trupe bile su veoma slabe, Bugari su ih pobjeđivali, pa je srpska  dobrovoljačka vojska uprkos vojnim pobjedama morala da bude u stanju povlačenja, što je demoralisalo same borce – rekao je dr Micić, koji se potom osvrnuo i na razdore unutar same divizije izazvane srpsko-hrvatskim sukobima.

Vesna Kapor
Vesna Kapor

Jugoslovenska ideja osuđena na propast

– Jugoslovenska ideja koja je proklamovana Niškom deklaracijom 1914. godine tražila je da se u rovovima u Dobrudži, kao i kasnije na Solunskom frontu nađu i hrvatske i slovenačke mase. U prvoj srpskoj dobrovoljačkoj diviziji isključivo su bili Srbi i manji broj Hrvata, Slovenaca i Čeha. Pošto se ova divizija pokazala izuzetno dobro u borbama na Dobrudži, izvršena je nasilna mobilizacija Hrvata, Srba i Slovenaca, njih oko 20.000 – istakao je dr Micić i ocijenio da se tada jasno vidio odnos prema jugoslovenskoj ideji u masama.

– Oktobra i novembra 1916. godine došlo je do hrvatske pobune, pa su prisilno mobilisani hrvatski vojnici masovno odbili da pristupe dobrovoljcima. Došlo je i do oružanih sukoba, pale su i mrtve glave i pokazalo se da jugoslovenska ideja suštinski ne postoji – zaključio je dr Micić i dodao da je dobrovoljački pokret u Rusiji bio u stanju hronične krize.

Tri motiva dobrovoljaca

Dr Micić se trudio da njegova knjiga prati sudbinu malog, običnog čovjeka, srpskog dobrovoljca, seljaka koji je bio jedva pismen i koji je u tom vremenu burnih radikalnih velikih lomova, zgusnute istorije koju je doneo Prvi svjetski rat bio često prepušten sam sebi. Autor je objasnio koji su bili motivi dobrovoljaca, pa je kao prvi razlog naveo da je srpsko stanovništvo u očima Austrougarske nosilo kolektivnu krivicu Sarajevskog atentata. Drugi razlog je bila srpska nacionalna ideja, odnosno želja da se svi Srbi ujedine u jednu državnu cjelinu. Za vrijeme rata pojavila se i  jugoslovenska ideja, čiji su nosioci u prvoj dobrovoljačkoj srpskoj diviziji bili malobrojni Hrvati i Slovenci, koji su bili oficiri.

– Nagriženi hrvatsko-srpskim sukobima, kao i boljševičkim izdajama, pravde, slobode, jednakosti doveli su do toga da oko 13.000 vojnika napusti srpski dobrovoljački korpus i da se kasnije priključi boljševicima ili jednostavno da lutaju beskrajnom Rusijom u vrtlogu revolucije – zaključio je Micić.

Na autorov rad se osvrnuo recenzent knjige potpukovnik dr Miljan Milkić.
Na autorov rad se osvrnuo recenzent knjige potpukovnik dr Miljan Milkić.

– Činjenica da o događajima autor nepristrasno i objektivno predstavlja posebnu vrijednost knjige. Jasno pisan, dobro struktuiran, ovaj rukopis nudi nove sadržaje, kako akademskoj zajednici, tako i zaljubljenicima u vojnu i društvenu istoriju – rekao je Milkić, koji je ocijenio da je autor našao pravu mjeru koristeći svjedočanstva koja su vrlo često nepotpuna i vrlo subjektivna.

TEKST I FOTO: Trifko Ćorović

(SRPSKO KOLO)

Izvor: Slobodna Hercegovina


Tagovi:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top