Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

DANI(J)EL SIMIĆ: Proglašavam petokraku isključivo srpskim naslijeđem

Datum objave: četvrtak, februar 21, 2019
Veličina slova: A- A+

Najnovija, malo netipična vaterpolo utakmica na rivi u Splitu, pokazala je da se crvena zvijezda sa pet krakova doživljava isključivo kao srpsko znamenje. Došlo je vrijeme da to ozvaničimo.

Tako je to najmanje još od vremena kad je, u istom gradu 1991. godine, mirni građanin pokušao udaviti vojnika JNA na transporteru. Redov u sivomaslinastom dresu je spasio glavu umakavši u čelični oklop „srbo-komunističke četničke armade“, dok se vaterpolista Kralj, na posthumno zgražavanje dinastije Petrovića sa Cetinja, spašavao skokom u more i odricanjem od srpstva i crvenog dresa. Mnogi su se tada, sa nostalgijom sjetili Zvezdaša Deje Savićevića i njegovog „napušavanja Purgera“.

No, Crnogorci se danas, više nego ikad, jasno razlikuju od Montenegrina. Montenegrini Don Mila Đukanezea su, bez greške, prvo istrijebili srpsko pismo iz državne upotrebe. No, petokraka je, kao ishodište titoistički izmišljene „crnogorske nacije“, nešto čega se sporo gade. Polako je prevode u četvorokraku kompas-zvijezdu koja vuče ka sjevernom Atlantiku.

Lagano, čisto da se među krakove te krstolike insignije, ne uvuče opet 4S iz DNK stanovništva. To sporo odricanje i neprekidna vladavina presvučenih komunista samo potvrđuje, kao i cijela istorija Crne Gore, isključivu pripadnost petokrake srpskoj naciji.

Bez obzira što se srpska antifašistička borba u Drugom svjetskom ratu svojata, petokraku, kao i azbuku, neće niko. Koliko god zla nanijela upravo Srbima, a omogućila da se hrvatska, slovenačka, muslimanska i šiptarska ekipa ograđuje od fašističko-nacističkog istorijskog pedigrea, zbog petokrake se Srbi i danas mrze i tuku. Petokraka se shvaća kao isključivo njihovo naslijeđe.

JUGOSLOVENSKA PETOKRAKA

I zaista, ako su Crvena zvezda i Partizan dva najveća srpska kluba (Udba i JNA), na grbovima im i dalje dominira petokraka. Dinamo i Hajduk, odvagavanja radi, skoro tri decenije imaju šahovsko polje. O Vojvodini, koja od 1914. nosi petokraku na grbu, da ne pričamo.

Doduše, kad se Zvezda već tako zove, Vojvodini je na grbu samo u periodu 1950.-1992. ona bila crvene, dok je izvorno plave boje. Ali petokraka je petokraka, a teško da je moglo biti ljućih i naprednijih Srba od Vojvođana pred Prvi svjetski rat. U tom rasponu, tačnije 1969. godine i doba javnog odricanja od srpskohrvatskog jezika, na grb Dinama se, recimo, vraća velika šahovnica i smiješno mala petokraka. Zajedno sa Hajdukom, nakon „demokratskih promjena“ 1990. godine, zgađeno su se otresli i te minijaturne petokračice.

SRBI NE.

Trebali li, u dokazivanju toga da je jugoslovenska petokraka danas isključivo srpsko znamenje, iznositi taj maratonski spisak u kojem se na kraju druge decenije 21. vijeka u Beogradu državne ustanove još zovu: Muzej Jugoslavije, Jugoslovensko dramsko pozorište, Jugoslovenska kinoteka ili Jugoslovensko sportsko društvo Partizan? Je li uzaludno tercanje da se i sve druge institucije; Radio-televizija, Telekom, Šume, Željeznice… zovu po državi Srbiji, a ne od prisvojnog pridjeva „srpski“; kao što je Hrvatski telekom, Hrvatske šume, Hrvatska radio-televizija, Hrvatske željeznice i sl.?

Hoće li iko javno priznati, kako Jugoslavija, ali istinski, živi još samo među Srbima? SPS Ivice Dačića, tako, ima jedinu zvijezdu petokraku među grbovima vladajućih partija na „zapadnom Balkanu“. Ako vam nije dosta argumenata, ima tu još i Tanjug (djeco, ne Tanjug), Hotel Jugoslavija, Arhiv Jugoslavije, Bioskop Jugoslavija…

U Beogradu, koji je do proglašenja Srbije i Crne Gore 2003. godine bio glavni grad Savezne Republike Jugoslavije, imate i Zagrebačku i Sarajevsku ulicu. Odmah kraj željezničke i autobuske stanice. (I) glupom dosta.

KNjIGOCID I ISTRAGA PETOKRAKE

Još kao dijete, čudio sam se kako u „Jugoslovenskoj enciklopediji“ ima duplo više, fizički duplo više, stranica o Hrvatima, nego o Srbima. Kojih je u SFRJ, opet, duplo više. Bilo je to izdanje Jugoslovenskog leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Čak su i stranice sa fotografijama bile dvostruko brojnije.

Početkom rata, ne samo da je istrijebljeno jugoslovenstvo u imenu zavoda, već je i 40.000 primjeraka ovog višetomnog djela uništeno. Primjerak porodice Simić je i dalje na zastakljenoj polici. Uz Vojnu enciklopediju, razumije se.

Ante Lešaja, profesor sa Korčule, u svojoj knjizi Knjigocid iznosi podatak da je devedesetih godina 20. vijeka u Neovisnoj Republici Hrvatskoj (NRH) uništeno 2,8 miliona knjiga ili 13,8% tadašnje bibliotečke građe. Ako je pisao Srbin, ili je pečaćena azbukom – završila je u alfanumeričkom Jadovnu i Jasenovcu.

Ovome se nijedan pisac ili intelektualac u NRH, nije ozbiljnije usprotivio. Ukoliko neko i jeste probao da se oglasi – suđeno mu je za klevetu. U pitanju je bio državni projekat, koji je zajedno sa istragom Srba i srpskog pisma, sistemski uništio preko 3.000 spomenika antifašističke narodnooslobodilačke borbe (NOB) na teritoriji NRH.

Naravno, ni jedan strani NVO fond u NRH nije ustao protiv ovoga, niti se sjećanje na ove događaje na bilo koji način obilježava danas. Kao da se nijesu ni desili, Srđana mi Aleksića.

NEŠTO NOVO, NEŠTO SRPSKO

Prije jedno pet-šest godina, zatekavši se u Zagrebu tuđim poslom, poželio sam da posjetim mjesto koje se na predratnoj karti zvalo Srpska Kapela. Ne samo da je ime promijenjeno, pa se selo sada zove Nova Kapela, već dalje u Županiji Zagrebačkoj nailazim na Dugo Selo. Najbezočniji oblik falsifikovanja istorije.

Među 3.000 uništenih spomenika NOB, bio je i taj u Dugom Selu. No, uz i dalje vidiljiva, ozbiljna, oštećenja neko ga je u podrumu sačuvao za divljanje morbiditeta novoustaštva. Pri restauraciji, umjesto petokrake (kao kamuflažnog znamenja za srpski ustanak protiv ustaškog Pokolja) postavljen je grb (naslovna fotografija) pod kojim su se ustaški pokolji 1941. i 1991. i desili!?

Ne samo što je petokraka zamjenjena genocidnom šahovnicom, već je i napisan krajnje lažan i nemoguć termin za nasljednike NDH – Antifašistički rat Hrvatske 1941. – 1945!!! To bi bilo kao da negdje u svijetu skinete petokraku, pa stavite kukasti krst!

Da nije, eto, baš tu opalila prva ustanička puška na teritoriji današnje NRH u Drugom svjetskom ratu, i mjesto Srb bi se danas sigurno zvalo Hrv.

A sve to miriše na krv.

PUTINIZOVANA INTERNACIONLA.SRB

Rusija se, uz pijanoga Jeljcina i bajke o „restartu“ odnosa sa SAD i NATO, potpuno identitetski i ekonomski urušila uz secesiju svih republika Sovjetskog saveza, te građanske ratove i na sopstvenoj teritoriji. Skoro pa vijek SSSR, uslovio je da se Glinkina Patriotska pjesma nije primala među narodom Rusije. Jedine od sovjetskih republika bez svoje himne.

Zvuči poznato?

Putin je, pri pokušaju da vaskrsne i opasulji Rusiju, odustao od izvornije tradicije, te na melodiju Internacionale iz 1888. godine napisao nove riječi, te je 2000. ozvaničio kao rusku himnu. Uz to, bez obzira što Ministarstvo odbrane i svi ogranci Vojske Rusije imaju oznake sa krunom, dvoglavim orlom i Sv. Georgijem kako ubiva aždahu; petokraka je zadržana u činovima od podoficira, do generala armije.

Samo maršal ima dvoglavog orla (uz zlatnu petokraku), dok je kod generala armije crvena petokraka. Ista ta crvena petokraka, oznaka je na repu svih ruskih vojnih aviona i danas.

To ne znači da Vučić treba pri pokušaju izdaje Kosova i Metohije da napiše novi tekst na melodiju Hej Sloveni, već da se podvuče crta pod jednostrano i neprofitabilno jugoslovenstvo srpskog naroda. Da se ne plaćaju samo dugovi iz doba Josipa Broza Tita, već da se krene u ofanzivu i da svi u svijetu priznaju činjenicu da je crvena petokraka na jugu Evrope isključivo srpsko obilježje. Prosto zato što ga neće niko drugi.

Ujedno, na Kozari, Sutjesci, Neretvi, Drvaru, Driniću, Istočnom Mostaru, Užicu, a najposlije i u Sremu… na frontu, su eto mjesta na kojima je živio neki izumrli narod, kojem se danas ni ime ne pominje. Tačno po neprijateljskim ofanzivama, sa sve petokrakom Save Kovačevića na čelu, mogli ste ocrtati granice RS i RSK.

Prosto, veliki dio srpskog kolektivnog svjesnog i nesvjesnog određuju i stvari koje nas vežu za crvenu petokraku. Stvari kojima se ponosimo. Ali i za one kojih se stidimo. I da ne maše svako petokrakom okolo, pošto se zna su Srbi prvi ustali, najslavnije bitke glavama nahranili, i pobjedu izvojevali. 16. Krajiška i 5. Kozarska i danas ističu da su bili nastavljači tradicije jedinica iz NOB.

U ovakvom procesu, stavljanja konačne tačke na izlišnu podjelu četnika i partizana, ne bi odmoglo da Milorad Dodik vrati Bože pravde umjesto na brzinu izglasanog šlagera, odnosno dvoglavog orla umjesto bleskastog „amblema“ Srpske. Pri tom, da se sva znamenja sa petokrakom na slobodnoj teritoriji čuvaju i paze, obzirom da su srpska.

Od danas je to, ako ništa, zvanično.

 

Izvor: FRONTAL.RS
POKOLj - Naziv za sistematski državni zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske na cijelom njenom teritoriju.
POKOLj – Naziv za sistematski državni zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske na cijelom njenom teritoriju.

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top