fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Banković: „Pokolj“ – termin za genocid nad Srbima u NDH 1941-1945

U junu 2018. godine, u Banjaluci, Skupština udruženja Jadovno 1941. usvojila je odluku da se „zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske imenuje kao Pokolj“.
Vladimir Banković
Vladimir Banković

Kao jedan od navedenih razloga je taj što se Srbi još od kraja Drugog svetskog rata nisu terminološki odredili prema genocidu koji je počinjen u Nezavisnoj Državi hrvatskoj od 1941. do 1945. godine.

Piše: Ms Vladimir Banković

Nakon što se pojavila odluka Skupštine ove organizacije počela su razmatranja i diskusije da li je „Pokolj“ pogodan termin za genocid nad Srbima.

Tokom duge istorije čovečanstva, ono što je čuvalo nit jedne civilizacije, naroda ili nacije su događaji ili ličnosti duboko urezani u pamćenje, preneseni s kolena na koleno ili pismenim putem. Nekada su se takva predanja prenosila kao kombinacija istine i mita kako bi se veličina događaja ili bitne istorijske ličnosti dočarala novim generacijama koje se projektuju da ih pamte i čuvaju sećanje na njih.

Upravo ta sećanja na značajne ličnosti i događaje, ponekad i periode, predstavljaju putokaz jednog naroda kojim putem je potrebno da se kreće kako bi opstao.

Ona su pokazatelj i učitelj svih vrednosti oko kojih je potrebno okupiti se i štititi ih od svih opasnosti koje vrebaju jer bez njih nema ni sadašnosti ni budućnosti. Tako se gradi ona nit oko koje se okupljaju društvene grupe, u ovom slučaju narodi ili nacije. Ta nit predstavlja zvezdu vodilju ili onaj „nepromenjivi Centar“ iz kojeg sve ide i u koji se sve vraća. Da bi se taj Centar okupljanja čuvao i negovao potrebno je raditi na kolektivnom sećanju ne samo nacije i naroda, već i na individualnom sećanju – naše svesti ko smo i kome pripadamo kao jedinka.

U periodu  od 1941. do 1945. godine, srpski narod je doživeo genocid u Nezavisnoj Državni Hrvatskoj kakav nije zapamćen u istoriji ljudske civilizacije.

Srpski narod je pamtio sve svoje ličnosti i događaje, na njima gradio mitove, strategije, taktike pa i ustanke i bitke u kojima je Srpstvo masovno stradalo ne bi li se ostalo na putu Svetoga Save i Kraljevine Nemanjića. Svi ti uspesi – vojni, duhovni, prosvetiteljski, diplomatski, zasnivali su se upravo na sećanju koje je bilo kamen temeljac Srba tokom prošlosti.

Nažalost, ulaskom u Kraljevinu SHS, kasnije u komunističku Jugoslaviju, srpski narod je prestao da „zapisuje“ i gradi sećanje na stradale iz tog mračnog perioda.

U periodu  od 1941. do 1945. godine, srpski narod je doživeo genocid u Nezavisnoj Državni Hrvatskoj kakav nije zapamćen u istoriji ljudske civlizacije. Istu sudbinu su doživeli Jevreji i Romi, kako na teritoriji pomenute države tako i širom Evrope i sveta. I nakon tog stravičnog istrebljenja, Romi i Jevreji su se terminološki odredili prema tom stradanju, dali mu naziv i urezali ga u kolektivno pamaćenje. Srbi su, nažalost, izgubljeni, zaneseni bratstvom i jedinstvom, jugoslovenstvom, idejom zajedničkog života, ali i ugušeni komunističkom propagandom, poptuno zaboravili da definišu i istraže svoje stradanje u tom strašnom periodu.

Jevreji su svom stradanju dali već uveliko poznat naziv „Holokaust“. Iako se naziv koristi da bi se označilo stradanje isključivo jevrejskog življa, ponekad se iskoristi za stradanje drugih naroda. Na hebrejskom jeziku poznat je i naziv „Šoa“ što znači uništavanje ili nevolja  i ovaj termin se većinom koristi od strane Jevreja i češće se može čuti u Izraelu.

Pored ovog termina osmišljen je i termini „Kristalna noć“,  „Carska kristalna noć“ ili „Noć pogroma“ za događaj koji je bio prethodnik Holokaustu. U noći 28.10.1938. godine nemačka nacistička vlada je okupila oko 17.000  Jevreja poljskog porekla i deportovala u Poljsku. Poljska nije bila spremna da ih primi prvih nekoliko sati, pa su okupljeni Jevreji čitavu noć lutali između Nemačke i Poljske dok Poljaci na kraju nisu popustili i primili ih u svoju zemlju.

Međutim, termin „Holokaust“, kao daleko zvučniji i poznatiji, nastao je od reči „olokauston“ što znači potpuno spaljen.  Originalno vodi poreklo od spaljivanja životinja u čast bogova u vreme Grka i Rimljana ali su i stari Izraelci imali običaj da spale čitavo jagnje u čast Boga.

Naziv je simboličan, jer spaljivanjem od tela ne ostaje ništa osim pepela i time dolazi do potpunog uništavanja. Jevreji u Evropi, su ubijani industrijskim putem, gasom kao i automatskim oružjem a nakon toga, jednim delom leševi su spaljivani. Ovaj termin je u zvaničnu upotrebu ušao 70-ih godine 20. veka u Nemačkoj a danas je vidno rasprostranjen.

Iako postoje različite definicije Holokausta, od toga da je to samo genocid nad Jevrejima od strane nacističkog režima u Drugom svetskom ratu, preko uključivanja i drugih naroda koji su stradali kao što su Romi, Srbi, homoseksualci, pripadnici različitih verskih grupa, pa sve do uključivanja i ruskih vojnih zarobljenika i poljskih nejevreja. Tomoti Šnajder je jedne prilike izjavio da postoje dva načina tumačenja pojma Holokaust – jedno je ono koje označava nemačku politiku istrebljivanja tokom rata a drugo je ono koje označava represije nad Jevrejima od strane nacista.

Danas, Holokaust se, kao pojam, uglavnom koristi da se označi stradanje Jevreja u Drugom svetskom ratu. Upravo na toj terminološkoj odrednici izgrađen je savremeni Izrael, kao i svest Jevreja širom sveta kao opomena da tako nešto nikada ne sme da im se ponovi.

Slična je situacija sa Romima, koji su svoje stradanje definisali kao „Porajmos“ što bi na romskom jeziku značilo proždiranje. Pored njega u upotrebi su i drugi termini kao „Paraimos“ (doslovno uništenje) kao i „Samudaripen“ (doslovno masovni zločin). Procene su da je u Drugom svetskom ratu stradalo od 220.000 do 1.500.000 Roma. Iako su ovo velike brojčane oscilacije, Romi nisu u potpunosti uspeli da popišu i istraže svoje žrtve ali su se terminološki odredili prema svom stradanju i urezali ga u sećanje pripadnika sopstvenog naroda.

Imajući u vidu da su Jevreji svoje stradanje definisali shodno nacističkoj politici i načinima na koji su njihovi preci ubijani, odrednica „Pokolj“ ima sasvim jasnu poruku onima koji treba da se bave stradanjem Srba u NDH.

Kada se osvrnemo na stradanje srpskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pokušamo da istražimo, „guglamo“ na internetu, videćemo da do sada nije predložen ni jedan zvanični termin, osim jednog jedinog (Pokolj) koji je predložilo Udruženje Jadovno 1941. na sednici u junu mesecu 2018. godine.

Dakle, trebalo je čitavih 73 godine da se srpski narod doseti da je terminološko određivanje potrebno zarad očuvanja sećanja na jedan od najstrašnijih genocida tokom ljudske istorije. U poslednjih 20 godina se tu i tamo više govori o genocidu nad Srbima i u dostupnim izvorima se može pronaći dosta informacija, ali zvanične odrednice nema. Posledica toga je i revizionizam u susednoj Hrvatskoj koji tom pojmu genocid pripisuje sve koji su stradali u nekadašnjoj NDH, navodeći da je „najviše stradalih Hrvata“, konstantno negirajući i umanjujući značaj srpskih žrtava.

Imajući u vidu da su Jevreji svoje stradanje definisali shodno nacističkoj politici i načinima na koji su njihovi preci ubijani, odrednica „Pokolj“ ima sasvim jasnu poruku onima koji treba da se bave stradanjem Srba u NDH.

Za razliku od Jevreja, Srbi nisu stradali putem gasa i automatskih pušaka. Srbi su stradali na najbrutalnije moguće načine – klanjem, nabijanjem na kolac, bacanjem živih ljudi u duboke jame, spaljivanjem živih ljudi kao i na još mnogo načina koje nije lako ni nabrojati a kamo li zamisliti. Glavna oruđa u tim zločinima nad Srbima su bili noževi, kame, buzdovani, maljevi a kao specijalna vrsta noža osmišljen je i čuveni „Srbosjek“ – nož specijalno dizajniran kao polurukavica na kojoj je bila oštrica. Kao takav omogućavao je Ustašama da se na najbrutalniji način obračunaju sa Srbima, gledajući ih u oči dok ih kolju.

Udruženje Jadovno 1941. je, u tom smislu, predložilo jednu skladnu terminološku odrednicu Pokolj – „naziv za sistematski državni zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske na celom njenom teritoriju“.

Potrebno je da stručna i akademska zajednica prihvate ovaj termin i oglase se po tom pitanju jer vreme curi i imamo ga sve manje. Usaglašavanjem oko zvaničnog naziva odredili bismo se terminološki i konačno mogli da zaokružimo svoj naučni i stručni pristup ovom istorijskom i identitetskom momentu u cilju njegovog rasvetljavanja, s obzirom da, prema profesoru Lomparu, on predstavlja peti identitetski momenat Srba.

Koliko će sve to biti moguće videćemo, vreme će pokazati, ali činjenica je da je „Pokolj“ jedini do sada predložen termin za genocid nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i da ima svoje značenje i simboliku.

Autor: Ms Vladimir Banković

Od istog autora:

Kolektivno sećanje i nacionalna bezbednost | Jadovno 1941.

Fudbal, kolektivno sećanje nacionalna bezbednost | Jadovno …

Ustaša u pokušaju i tumor Hrvatskog društva, Ante Đapić …

POKOLj - Naziv za sistematski državni zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske na cijelom njenom teritoriju.
POKOLj – Naziv za sistematski državni zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske na cijelom njenom teritoriju.

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: