Uvod
Tragao sam za pravim a neupadljivim naslovom za ovu knjigu, jer su za naslov moje objavljene knjige, "Hrvatski genocid nad Srbima 1941-1945”, neki rekli da je provokativan, a neke knjižare knjigu nisu ni primile za stavljanje u izlog, bojeći se neželjenih posledica. To je još jedan dokaz koliko je u svest ljudi ukorenjeno "bratstvo i jedinstvo" između Srba i Hrvata, pa vezivanje hrvatskog imena za genocid, ne samo da nije poželjno, već to može da bude i vrlo opasno. Budući da se radi o stradanju dece, moja žena Eva je predložila da ovoj knjizi dam naslov "Anđeli u paklu".
Ne znam kako je bilo u Danteovom "Paklu", ali iz priča preživele dece logoraša u hrvatskim logorima smrti, čijih je nekoliko kazivanja ušlo u ovu knjigu, lako se da zaključiti da je u stvarnom paklu u kojem su se našla, u prvom redu srpska deca, voljom hrvatske države, bilo i stravično i jezivo.
Isto tako, ne znam ko se sve našao u Danteovom "Paklu", ali iz objavljenih knjiga o umorenoj srpskoj deci u Hezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941-1945, Đure Zatezala, višegodišnjeg direktora Historijskog arhiva u Karlovcu, "Radio sam svoj seljački i kovački posao" i Dragoja Lukića "Bili su samo deca", upisano je, imenom i prezimenom, 33.2o9 djece pomorene na najsvirepiji način u organizaciji hrvatske države. Tu su obuhvaćena samo ona deca čiji su identitet uspeli da utvrde ova dva autora. Međutim, Savezni zavod za statistiku Jugoslavije iznosi brojku od 74.36o stradale dece u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u periodu od 1941 do 1945. godine.
S obzirom na ogroman broj ukupno pomorenih Srba u logorima smrti i širom državne teritorije NDH, čije su procene unesene u ovu knjigu, može se zaključiti da je broj pomorene dece neuporedivo veći. Sigurno je da se taj broj ceni i na više stotina hiljada, budući da je broj djece u porodicama bio visoko zastupljen.
Zadatak ove knjige jeste, u prvom redu, nastojanje da se otkrije, koliko god je to moguće, bar približna istina o hrvatskom državnom genocidu nad srpskim narodom na ukupnom prostoru ratne NDH, te da podstakne i druge istraživače i državne organe, prije svih srpskih država, da ovo shvate kao dug istoriji i kao pijetet prema nevino stradalima.
Trebalo bi da bude obaveza Republike Srpske, Federacije BiH, kao i Republike Hrvatske da se već jednom ozbiljno pristupi uređenju i jasnom obeležavanju svih masovnih grobalja ukupnog kompleksa logora smrti Jasenovac, u prvom redu kompleksa masovnih grobnica u Donjoj Gradini, koje su još uvek u zapuštenom stanju. Tu spada i izgradnja nasipa za zaštitu groblja u Donjoj Gradini koje u vreme visokog vodostaja plavi reka Sava.
Ako se ovo ne uradi, ostaće velika istorijska sramota na posleratnim, a i sadašnjim generacijama, u prvom redu srpskog pravoslavnog naroda. U Evropi je ustaljeno shvatanje da se vrednost jednog naroda ceni i po tome kakav odnos ima prema svojim mrtvima.
Autor