Uvod

Tragao sam za pravim a neupadljivim naslovom za ovu knjigu, jer su za naslov moje objavljene knjige, "Hrvatski genocid nad Srbima 1941-1945”, neki rekli da je provokativan, a neke knjižare knjigu nisu ni pri­mile za stavljanje u izlog, bojeći se neželjenih posle­dica. To je još jedan dokaz koliko je u svest ljudi uko­renjeno "bratstvo i jedinstvo" između Srba i Hrvata, pa vezivanje hrvatskog imena za genocid, ne samo da nije poželjno, već to može da bude i vrlo opasno. Budući da se radi o stradanju dece, moja žena Eva je predložila da ovoj knjizi dam naslov "Anđeli u pa­klu".

Ne znam kako je bilo u Danteovom "Paklu", ali iz priča preživele dece logoraša u hrvatskim logorima smrti, čijih je nekoliko kazivanja ušlo u ovu knjigu, la­ko se da zaključiti da je u stvarnom paklu u kojem su se našla, u prvom redu srpska deca, voljom hrvat­­­ske države, bilo i stravično i jezivo.

Isto tako, ne znam ko se sve našao u Dante­ovom "Paklu", ali iz objavljenih knjiga o umorenoj srpskoj deci u Hezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941-1945, Đure Zatezala, višegodišnjeg direktora Histo­rij­skog arhiva u Karlovcu, "Radio sam svoj seljački i ko­vački posao" i Dragoja Lukića "Bili su samo deca", upisano je, imenom i prezimenom, 33.2o9 djece pomorene na najsvirepiji način u organizaciji hrvat­ske drža­ve. Tu su obuhvaćena samo ona deca čiji su iden­titet uspeli da utvrde ova dva autora. Međutim, Savezni zavod za statistiku Jugoslavije iznosi bro­jku od 74.36o stradale dece u Nezavisnoj Državi Hrvat­skoj u periodu od 1941 do 1945. godine.

S obzirom na ogroman broj ukupno pomorenih Srba u logorima smrti i širom državne teritorije NDH, čije su procene unesene u ovu knjigu, može se zaključiti da je broj pomorene dece neuporedivo veći. Sigurno je da se taj broj ceni i na više stotina hilja­da, budući da je broj djece u porodicama bio visoko za­stupljen.

Zadatak ove knjige jeste, u prvom redu, nastoja­nje da se otkrije, koliko god je to moguće, bar pribli­žna istina o hrvatskom državnom genocidu nad srp­skim narodom na ukupnom prostoru ratne NDH, te da podstakne i druge istraživače i državne organe, prije svih srpskih država, da ovo shvate kao dug isto­riji i kao pijetet prema nevino stradalima.

Trebalo bi da bude obaveza Republike Srpske, Fe­de­racije BiH, kao i Republike Hrvatske da se već je­dnom ozbiljno pristupi uređenju i jasnom obeležava­nju svih masovnih grobalja ukupnog kompleksa logo­ra smrti Jasenovac, u prvom redu kompleksa ma­sov­nih grobnica u Donjoj Gradini, koje su još uvek u za­pu­štenom stanju. Tu spada i izgradnja nasipa za za­štitu groblja u Donjoj Gradini koje u vreme viso­kog vodostaja plavi reka Sava.

Ako se ovo ne uradi, ostaće velika istorijska sra­mota na posleratnim, a i sadašnjim generacijama, u prvom redu srpskog pravoslavnog naroda. U Evropi je ustaljeno shvatanje da se vrednost jednog naro­da ceni i po tome kakav odnos ima prema svojim mrtvi­ma.

 

Autor