O AUTORU...

Biografija:

Ante ZemljarANTE ZEMLJAR rođen je u Pagu 1922. godine. Sudionik je NOB-a od 1941. kao ilegalac, politički radnik i oficir. Od 1949. do 1953. kao politički zatvorenik prošao je torturu na Golom otoku. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Pagu i Šibeniku, a u Zagrebu je diplomirao komparativu književnost na Filozofskom fakultetu.

Objavio je desetak knjiga. Ante Zemljar se u književnosti ogledao kao pjesnik, pripovjedač, putopisac, romanopisac, kritičar i scenarista. Surađivao je u gotovo svim relevantnim književnim časopisima, a pisao je i radiokomedije te filmske scenarije.

Posebno se istakao tzv. otočnom književnosti, opisavši u nekoliko knjiga podneblje i ljude iz kojega je potekao - Hrvatsko primorje i kvarnerske otoke. Objavio je slijedeće knjige:

  • Mozaik (Rijeka, Riječko književno i naučno društvo, 1975.)
  • Djevica ili moj Gabrijel o sebi i drugima (Split, Čakavski sabor,1977)
  • Zapisi s Kube (Rijeka, s.n., 1979)
  • Leptiri i druge pripovijetke (Zagreb, August Cesarec, 1979)
  • Hajka za mnom po otoku 1 (Zagreb, Spektar, 1985)
  • Nikako do mladosti (Zagreb, Spektar, 1985)
  • Ulica propuha (Rijeka, Izdavački centar Rijeka, 1985)
  • Haron i sudbine (Beograd, Četvrti jul, 1988)
  • Pakao nade: hajka za mnom po otoku 2, golootočke varijacije (Zagreb, Trgorast, 1997)
  • Večernji razgovori, 1995.-2000. (Rijeka, Adamić, 2001)
  • Kvarnerski poliptih (Rijeka, Izdavački centar Rijeka, 2004)
  • Moj prijatelj kos (Zagreb, Durieux, 2004)
  • Pakao nade: hajka za mnom po otoku 2, golootočke varijacije (Zagreb, Razlog, 2004)

U više je navrata nagrađivan književnim nagradama, među ostalim, čak šest puta nagradom "Drago Gervais" a nagradu „4. jul" saveznog odbora SUBNOR-a Jugoslavije za najbolji roman na temu NOB dobio je 1985. godine.  Njegovi su radovi prevedeni na talijanski, španski i engleski jezik. Ante Zemljar bio je član Društva hrvatskih književnika (DHK), Hrvatskog društva pisaca (HDP) i hrvatskog PEN centra. Njegovo ime nosi Udruženje golootočana R. Hrvatske.

Umro je nakon kraće i teške bolesti  2004. godine u Zagrebu.

 

„Zemljar je prvi u zemlji preko glogovog vijenca 1941. godine osudio ove zločine, izdržao do kraja, probio mnoge šutnje i sastavio knjigu koja nije samo opis događaja već i štivo koje upozorava i obavezuje sve da se trgnemo i da nikada ne dozvolimo da nadvlada mrak – tiranija i podigne ruku brat na brata kao što se zbilo 1941. godine u logoru Slano...“

Nikola Bistričić


„Najjasniji je Zemljarov zaključak da stranice ni s ovom knjigom neće biti završene o logoru Slana. Ova će knjiga inicirati daljnja istraživanja jer pobuđuje interes, ona će pokrenuti inicijative da se na spomen rekonstruira ono što se rekonstruirati može, da se usporedi ono što se usporediti može, da se napokon osudi ono što se osuditi treba...“

Rudolf Polšak