Svet bez nacizma, osnovni zadatak čovečanstva
U Moskvi je 17. decembra 2010. održana međunarodna konferencija sa temom ,,Svet bez nacizma, osnovni zadatak čovečanstva". Organizator konferencije je bio Savezni savet (gornji dom) Saveznog parlamenta Ruske federacije. Na konferenciji su učestvovali predstavnici 47 zemalja Evrope i SAD. Sa prostora bivše SFRJ učestvovali su predstavnici Srbije i Crne Gore.
Iz Srbije su bili Dušan Bajatović, predsednik Odbora za odbranu i bezbednost
Narodne Skupštine i Živadin Jovanović, predsednik Beogradskog foruma za
svet ravnopravnih, a iz Crne Gore Dragan Đurović, generalni sekretar SUBNOR-a.
U izlaganjima učesnika najviše pažnje je posvećeno tendenciji revizije
rezultata Drugog svetskog rata, oživljavanja ideologije nacizma i fašizma,
umanjivanja odgovornosti nosilaca te ideologije kao i odgovornosti ratnih
zločinaca osuđenih u Ninberškom procesu i značaja nirnberških principa.
Ocenjeno je da se radi o opasnom procesu oživljavanja najvećeg zla u istoriji
evropske civilizacije koji se mora zaustaviti. Naglašena je potreba za
usklađenim delovanjem parlamenata, vlada i organizacija civilnog društva.
Izraženo je očekivanje da će tom cilju svoj doprinos dati naučni instituti,
istoričari, institucije kulture i posebno, mediji. Zejednički cilj mora
biti zaštita istine, rezultata Drugog svetskog rata, sprečavanje
falsifikata i umanjivanje istorijskog značaja pobede oslobodilačkih snaga
antihitelrovske koalicije.
Na konferenciji je izneto mnogo konkretnih pokušaja revizije rezultata
Drugog svetskog rata, od skrnavljenja spomenika oslobodiocima i isticanja
simbola nacizma, do rehabilitacije nacista i kvislinga i delovanja
neonacističkih i neofašističkih organizacija. Izneti su slučajevi iz nekih
baltičkih republika, gde su legalizovane nacističke organizacije, skrnavljeni
spomenici herojima, pa čak pokretani i sudski postupci protiv partizana.
Živadin Jovanović je u svom izlaganju ukazao da pokušaje revizije
Drugog svetkog rata izazivaju posebnu zabrinutost u Srbiji i na Balkanu
zbog toga što su na tom području fašistički okupatori i nosioci nacističke
ideologije vršili stravične zločine kao što su masovna streljanja đaka, logori
smrti u Jasenovacu, Jadovnom, Sajmištu, Jajincima i mnogi drugi u kojima su
fašistički okupatori i snage ustaške NDH likvidirane stotine hiljada rba,
Jevreja i Roma. On je takođe naglasio da se nastojanja za reviziju rezultata
Drugog svetskog rata na području bivše Jugoslavije ogledaju u mnogim oblastima
političkog i društvenog života od medija, muzike i filma do nazovi
istoriografije, obrazovanja i odlučivanja u institucijama političkog sistema.
Tako se, na primer, u Srbiji ukidaju nazivi ulica koje nose imena heroja
narodno-oslobodilačkog rata, traži rehabilitacija pojedinih kvislinga,
promovišu udžbenici istorije stranih nazovi-istoričari, ispoljava nebriga prema
spomenicima oslobodilaca, zloupotrebljavaju film, kultura, istoriografija
za kompromitovnje oslobodilaca od okupatora. U medijima se provlači teza
da je tokom celog 20. veka Srbija vodila pogrešnu politiku, da je bila na
pogrešnim stranama i slično.
U susednim bivšim jugoslovenskim republikama, u delu njihovih medija,
popularnoj muzici, na filmu, u istoriografiji vrše se razni falsifikati
istorijskih činjenica, umanjuju žrtve i negira genocid nad srpskim narodom,
veličaju ustaški pokret i njegovi lideri, saradnici okupatora se predstavljaju
kao zaštitnici naroda.
Razbijanje druge Jugoslavije početkom 90-ih prošlog, a treće tokom prve dekade
2000-tih, otimanje Kosova i Metohije od Srbije 2008, predstavljaju reviziju „in
vivo“ rezultata, ne samo Drugog, već i Prvog svetskog rata, pa čak i rezultata
Balkanskih ratova. Prekrjanje međunarodnih granica na štetu srpskog naroda i
Srbije, stvaranje vazalnih državica i režima Hitler i Musolini su koristili
radi slamanja otpora okupaciji, izazivanja bratoubilačkih sukoba, kontrole
Balkana, lakšeg prodora na Istok i podčinjavanja Evro-Azije. Kakva sličnost sa
procesima tokom protekle dve dececenije koji se i danas nastavljaju! Na
raѕvalinama druge i treće Jugoslaije stvoreno je sedam državica-klijenata,
nesposobnih za samostalni ekonomski, politički i društveni razvoj.
On je ukazao na veliku opasnost od jednostrane secesije Kosova i Metohije
koja najdirektnije ugrožava mir, stabilnost i ravnotežu na Balkanu. Ta
ilegalna secesija predstavlja presedan koji već ima, a u buduće će imati još
teže posledice na evropskom i globalnom planu. On je podsetio da je NATO
najodgovorniji za tu secesiju jer je 1999, u savezu sa terorističkom OVK
(UCK) izvršio agresiju na Srbiju (SRJ), okupirao deo Srbije i tako pripremio i
formalno otcepljenje. Ocenio je da je Kosovo i Metohija sa strukturom vlasti
izrasle na kriminalu, terorizmu, švercu heroina, oružja, ljudi i ljudskih
organa predstavlja trajni izvor nestabilnosti na Balkanu. Takve upravljačke
strukture ne mogu se reformisati ili dovesti u usklad sa evropskim
standardima. Za mir i stabilnost na Balkanu neophodno je da Zapad – SAD, NATO,
EU – preispitaju svoju dosadašnju politiku prema Srbiji, odnosno, da se vrate
poštovanju legitimnih interesa srpskog naroda. Politika izolacije, ponižavanja
i satanizacije srpske nacije, pripisivanje Srbima kolektivne odgovornosti za
zočine u građanskim ratovima 90-tih ne može dati trajne rezultate.
Jovanović je konstatovao da je proces revizije rezultata Drugog svetskog
rata postao globalni fenomen i postavio pitanje da li postoji politička
volja za globalni odgovor na tu opasnost, koja ne preti interesima bilo koje
pojedinačne države ili naroda, bila ona tako velika kao što je Rusija, ili tako
mala kao što je Srbija. To je, po njegovom mišljenju, jedno od osnovnih pitanja
od odgovora na koje zavisi da li ce se revizija rezultata Drugog svetskog rata
zaustaviti ili produbiti.
Ukazao je da proces revizije istorijskih rezultata i oživljavanja
neonacističkih i neofašističkih ideologija prate produbljivanje svetske
ekonomske krize trka u naoružanju i militarizacija u Evropi i svetu, tranzicija
i „obojene revolucije“ u Istočnoj Evropi prekrajanje međunarodnih granica.
U toku je i proces degradacije međunarodnog pravnog sistema i Ujedinjenih
nacija pri čemu se NATO u nizu situacija ponaša izvan okvira Povelje UN, pa čak
nameće i kao nadređen Savetu bezbednosti UN.
Sadašnju ekonomsku krizu analitičari upoređuju sa krizom tridesetih godina prošlog
veka, a otimanje Kosova i Metohije od Srbije sa otimanjem Sudetske oblasti od
Čehoslovačke 1938. Nije mali broj intelektualaca u svetu koji manipulacije
sistemom Ujedinjenih nacija, kršenje Povelje UN i zaobilaženje uloge Saveta
bezbednosti upoređuju sa odnosom najmoćnijih sila prema Društvu naroda i
sistemom prava koji je uspostavljen nakon Prvog svetskog rata.
Proces političkog odlučivanja, kako unutar najmoćnijih država Zapada, tako i na
međunarodnom planu, sve više je u funkciji interesa vojnoindustrijskog
kompelksa vodećih sila Zapada, pre svega, SAD. Vlade tih zemalja polaze od toga
da jedino vojno-industrijski kompleks može obezbediti izlazak iz sveopšte
ekonomske krize jer razvija nove tehnologije, povećava izvoz i ublažava
nezaposlenost. S tim je povezano širenje NATO-a i njegova „nova“ strategija
globalnog intervencionizma koja je u funkciji obezbeđivanja energenata,
strateških sirovina, tržišta i putnih pravaca.
Može se zaključiti da je vojnoindustrijski kompleks postao ključni činilac trasiranja
sadašnjih i budućih tokova u svetu.
Da li postoji kauzalna veza između navedenih procesa, na jednoj, i revizije
rezultata Drugog kog rata, odnosno, oživljavanja fašizma i nacizma, na drugoj
strani, može biti sporno, ali bi tvrnja da se radi o pukoj slučajnosti i
potpuno nezavisnim pojavama bila još spornija.
Kada je reč o Srbiji, treba konstatovati dve istorijske činjenice. Prva, da je
srpski narod, uz ruski i narode bivšeg Sovjetskog saveza, podneo najveće žrtve
u borbi protiv fašizma i nacizma i dao veliki doprinos oslobađanju od fašizma i
nacizma. I druga, da je dosadašnje prekrajanje međunarodnih granica, kršenje
osnovnih principa međunarodnih odnosa uspstavljenih po završetku Drugog
svetskog rata, ekspanzionizam NATO-a, nipodaštavanje i manipulisanje Savetom
bezbednosti kao i čitavim sistemom Ujedinjenih nacija - najteže posledice
ostavilo upravo po Srbiju i srpski narod. Nacija je fragmentisana, deo je
pretvoren u obespravljenu nacionalnu manjinu, deo u izbeglice i raseljena lica
dok je teritorija Srbija izložena komadanju uz otvorenu podršku zapadnih sila i
njihovih institucija albanskom i drugim separatizmima.
Kada je reč o suprotstavljanju reviziji rezultata Drugog svetskog rata i
obnavljanju ideologija fašizma i nacizma, Jovanović je, pored ostalog,
sugerisao pokretanje odgovarjućih inicijativa u okviru međunarodnih
foruma, a pre svega unutar sistema UN, kako radi jačanja autoriteta i uloge
svetske organizacije tako i osnovnih principa i institucija međunarodnog
poretka uspostavljenog posle Drugog svetskog rata. Reforme su neophodnost, ali
one moraju voditi stvarnoj demokratizaciji i učvršćivanju uloge a ne daljoj
degradaciji sistema međunarodnog sistema uspostavljenog posle Drugog svetskog
rata. Degradacija ili kršenje osnovnih osnovnih principa međunarodnih odnosa
sigurno bi ohrabrili nosioce revizije i oživljavanja fašizma i nacizma.
Naveo je da bi bile dobrodošle inicijative u okviru UNESKO-a da vlade
država članica analiziraju kako se rezultati Drugog svetskog rata i
pobeda nad nacizmom i fašizmmom tretiraju u obrazovnim sistemima. Takođe je
rekao da se parlamentarnim institucijama međunarodne zajednice, posebno u
Interparlamentarnoj uniji (IPU) otvori dijalog o problemu revizije rezultata
Drugog svetskog rata, oživljavanju ideologije nacizma i fašizma i usvoje
odgovarajuće preporuke.
Polazeći od isksutava tokom poslednjih 20 godina, poseban je zadatak pokretanje
odgovarajućih inicijativa za učvršćivanja značaja međunarodnog pravnog poretka
čiji su ti principi grubo kršeni u slučaju bivše Jugoslavije, odnosno
Srbije. Administrativne granice su silom i ucenama proglašavane za međunarodne,
u Srbiji čak pokrajinske linije proglašene su takođe kao međunarodne. Kršeni su
ne samo principi Povelje UN i Završnog dokumenta OEBS-a iz Helsinkija već i
izričite konkretne odluka Saveta bezbednosti kao, na primer, rezolucija Saveta
bezbednosti 1244.
Jovanović je podsetio da se obnavlja ideja o stvaranju Velike Albanije poput
Musolinijeve i Hitlerove tvorevine tokom Drugog svetskog rata. Nedavno je u
Tirani održana konferencija o stvaranju „prirodne Albanije“ od Kosova i
Metohije, Albanije, delova Grčke, Makedonije, Crne Gore i južnih srpskih
opština (Preševo, Bujanovac, Medveđa). Preko 200.000 Srba i drugih ne-Albanaca
proteranih sa Kosova i Metohije u atničkom čišćrenju posle 1999. godine još
uvek nema mogućnosti da se vrati u svoje domove i na svoja imanja, dok
preostali Srbi u Pokrajini i dalje ne uživaju bezbednost, slobodu kretanja i
druga osnovna ljudska prava. Deo Srba i dalje živi u getoima okruženim
bodljikavom žicom.
Konferencija u Moskvi je imala veliki značaj. Na konferenciji je usvojena
Deklaracija o svetu bez nacizma i više drugih odluka koje obezbeđuju
međunarodnu koordinaciju napora za suprostavljanje reviziji Drugog
svetskog rata i obnavljanju fašističkih i nacističkih ideologija.
Izvor: