Sve za poglavnika

Smrtnost zatočenika Ciglane bila je velika

Glavni cilj logora bilo je masovno ubijanje ljudi. Ubijanje je samo trebalo da se, po mogućnosti, što bolje maskira

Jasenovački koncentracioni logor bio je organiziran po planu, koji su razradili nacisti za sve logore u porobljenoj Evropi još prije rata.

Čitava su organizacija toga logora, način i tehnika istrebljivanja sasvim isti kao i u drugim njemačkim logorima smrti u Poljskoj, Ukrajini, Srbiji, Zapadnoj Evropi i u samoj Njemačkoj. Način i plan predali su na izvršenje ustašama, koje je kontrolirao mjesni Gestapo u samom selu Jasenovcu i SD (Sicher heitsdienst) u Zagrebu.

Glavni cilj logora bilo je masovno ubijanje ljudi; samo ubijanje treba da se, po mogućnosti, što bolje maskira. U tu je svrhu provedena „organizacija” u „radnom logoru” u Jasenovcu.

Već na samom ulazu naivčina se iznenadi, kad pročita velike natpise: „Njihov je rad bio politika, naša je politika rad”, aludirajući na prijašnje političare bivše Jugoslavije, koji su samo politizirali. Međutim, ustaški se rad sastoji u masovnim ubojstvima, a to je zaista bila njihova i švapska fašistička politika.

Na ulazu se koče još veliki natpisi: „Sabirni logor III”; „Radna služba Ustaške obrane”; „Sve za Poglavnika”...

Ustaška obrana obuhvaćala je političku „ustašku policiju”, kao i konclogore i ustašku vojničku organizaciju koja je čuvala te logore i vršila masovno istrebljivanje naših naroda u njima. Najteži se posao vršio na nasipu i na Ciglani. Na Ciglanu šalju svježe prispjele, zdrave i jake seljake, koji nevjerojatno brzo oslabe zbog pretjeranog rada, hladnoće, gladi i šikaniranja. Smrtnost zatočenika Ciglane bila je velika. Ustaški je nadzor bio vrlo oštar i grub: stalno su uperivali revolver u čelo i svaki su dan ubili ponekog radnika radi primjera.

U Ciglani su se poslije travnja 1942. pravile cigle na veliko za veliki zid oko logora i kule „vrebačnice”. „Grupnik” je bio Marko Flajšhaker iz Daruvara, navodno prijašnji stručnjak za ciglanu.

Odlični radnici radili su u Lančari. Oni su bili glavna grupa otpora protiv užasnog terora fašizma. Radnici zagrebačkih željezničkih radionica, moji dobri drugovi još iz ustaškog zatvora, bili su strašno mučeni, ali su uza sve to šutjeli. Nije bilo slučaja provala i izdaje. Mnogi su ubijeni, mnogi nestali u pokoljima.

Lančara je mehaničarska radionica, koja je dobila svoje ime jer se u njoj izrađuju lanci a i negve, bukagije za jasenovačke zatočenike i zatočenike u NDH. U Lančari se izrađuju ustaške kame i noževi. Gledao sam jednom s dr Bocakom, kad smo došli da nam izrade neke pincete, kako se te kame fabriciraju, kuju i amalgamiraju, graviraju pleterom u obliku „U”. Majstor je odbio da izradi te pincete, jer mora praviti ustaške noževe. U Lančari je Miloš dao iskovati svoj patentnož za klanje, a Rašid je brusio i šiljio svoj nož. Tu se izrađuju brave i rešetke za kaznionice, ustaške policijske zatvore. „Grupnik” je u Lančari bio neki Blauhorn iz Zagreba. Broj radnika se stalno mijenjao, nekad ih je bilo 100 a nekad i 250.

Ustaše su rjeđe ubijale one koji su radili u Lančari.

Iz golemih naslaga starog željeza, opljačkanog od pobijenih žrtava, stručnjaci su izabirali dijelove i svrstavali ih po kakvoći.

Ustaše su u početku ubijale, uz ostale, i intelektualce i inženjere. Kasnije, kad im je trebalo nešto graditi,

Pičili je tražio inženjere da prave planove i da grade zgrade, bunkere..., jer je i sam bio inženjer. Osnovala se inženjerska kancelarija, koja se kasnije prozvala „Građevinska grupa”. Toj Građevinskoj grupi priključena je i stolarija. U toj grupi radi oko 40 inženjera, među kojima su odlični, otporni drugovi Brnčić, Filaus, Đurašinović, Ljubo Šarić, dr Pavel Lev, jedan željeznički činovnik iz Velike Gorice i drugi.

Građevinska je grupa napravila nacrte za novi „pogon” velike zgrade za kancelarije, koju su i izgradili. Zatočenici su pravili i cigle za te zgrade. Umirali su dnevno desetinama od iscrpljenosti. Pilana i stolarija izrađivale su drvenariju, a zidari i građevinski radnici podigli su zavod. Pod krovom zgrade živjeli su oni koji su bili zaposleni u Građevinskoj grupi. Podignute su ili, još bolje, rekonstruirane stare zgrade i ustaška bolnica u Jasenovcu, a izgrađeni su i bunkeri oko Jasenovca, kao i veliki zid s kulama na svakih 100 metara oko Jasenovca, na mjestu starih visokih drvenih „vrebačnica” i žice.

U stolariji je imao svoju posebnu duborezačku radnju neki emigrant, Ničiporenko, koji je bio umiješan u aferu s novcem i s „uložnicama”.

On mi je govorio:

-Ja nje bil komunist, nu znajete - okrenuvši se, šapnuo bi na moje uho - ja sačustvujem, sačustvujem! - tiho bi mi dodao, jer me je on smatrao komunistom.

Nastaviće se

Piše: Nikola Nikolić

Knjiga se može naručiti od izdavača: „NNK internacional”, Lomina 4/1, Beograd, tel. 011/2687-051, 3618-513; e-mail: i.p.nnki@eunet.rs; sajt: www.nnk.co.rs

Izvor: Политика, subota 19. septembar 2015., str. 22

Vezane vijesti:

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (1)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (2)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (3)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (4)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (5)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (6)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (7)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (8)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (9)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (10)