Odnosili su sve što im padne šaka

Ustaše u zločinačkom pohodu

U prvoj baraci, okrenutoj prema zapadu, bila je zloglasna bolnica II - B, „Ljudolovka”

Pošto bi stjerali ljude na klanicu i „očistili” selo, pojavili bi se po kućama ustaški „ekonomi” i „skladištari” i tada bi započela prava pljačka. Upadali bi u kuće i pretraživali škrinje i ormare tražeći dragocjenosti za sebe, kao „ličnu” zaradu. Starijim bi se ženama, koje su još ostale kod kuće, grozili da će im poklati odvedenu djecu, ako neće reći gdje je skriven novac. Istom tada vadili su i odnosili odijela, haljine i ostalo što su u kućama našli.

Prasad i perad, ukoliko nisu mogli pohvatati, pobili bi iz pušaka, nakrcali u kola, upregli volove i, goneći pred sobom i ostalu stoku, otjerali bi i odvezli sve do čega su došli.

Ustaško se pokretno skladište puni seljačkom robom, platnom, vezovima, jastucima, pokrivačima, pokućstvom, posuđem, sedlima, ormom, skupljenim poljoprivrednim spravama, šivaćim mašinama i svim, što dopane šaka. Svu posteljinu, pokućstvo, sprave, odvozili su u ustaško, prije „Pokretno tekstilno skladište”, koje je bilo na glavnoj cesti Jasenovca. Hranu, žito, meso u ustaški tabor, a stoku u žicom ograđeni prostor kod logora. Poslije takvih razbojničkih pohoda bilo je strašno slušati mukanje gladne i žedne stoke, koja je, kao i ljudi, čekala svoj nož u klanici neke fabrike za suhomesnatu robu i konzerve za fašistički Vermaht.

U jednom uglu logorskog prostora, između nasipa i jezera, okrenutom prema jugoistoku u pravcu Mlake i Košutarice, ležale su „bolnice” Jasenovačkog logora smrti. Iz tog se ugla široko vidi prema Novskoj na Savu i prema Prosari. Dvije su barake od drveta, jednostavne, bez izolacije, bile podignute na tom prostoru. Barake su bile dignute jedan metar nad zemljom. Grede poda ležale su na debelim stupovima, okomito zabijenim u zemlju. Ispod barake je bio prostor u kojem su se gomilali zimi snijeg i led, u jesen i u proljeće voda, a ljeti je tu bilo leglo žaba i miševa.

U prvoj je baraci, okrenutoj prema zapadu, bila zloglasna bolnica II- B, „Ljudolovka”, od koje je lakom pregradom bio odvojen stan za liječnike i osoblje bolnice. U drugoj se baraci, u jednom pregrađenom dijelu, okrenutom prema istoku, nalazila ambulanta.

U ambulantu su se primali „ambulantni” bolesnici zatvorenici na pregled i liječenje. Isto su se tako primale i ustaše, koje su bile zaposlene u logoru, jer im je bilo daleko do njihove ambulante u selu. Tom su ambulantom u selu upravljali dr Gros i dr Kon, isto „oslobođeni” zatočenici sa ženama. I neki su ustaški oficiri- koljači: Vrličak, Maričić, Friganović, dolazili na pregled u tu ambulantu, osobito dr Kacu, zubaru. Dr Kac je radio samo za ustaše, jer zatočenici nisu imali nade spasiti ni glavu, a kamoli još da spasavaju vilicu i zube.

Zatočenici su jedino još vadili od skorbuta rasklimane zube. Vadili su ih vrlo lako i sami prstima, a najviše su im ispadali spontano pri jelu. U ambulanti su radili dr Kac, dr Lajndorfer, dr Lendler, dr Jurica Bocak, dr Pavletić, a kasnije dr Pajo Novosel, dr Pišta Policer i drugi. Tamo se vodio liječnički „protokol”. U početku ga je vodio dr Mirko Mirković iz Zagreba, a kasnije ljekarnik iz Osijeka mr Herst.

U jednom su uglu stajale „masti”, instrumenti, skalpeli, pincete, a „bolničari” su se brinuli za sterilizaciju, osobito hiperreligiozni i savjesni Buki Salomon i drugi. Sterilizator se s instrumentima stavljao na peć, gdje bi se kuhali. Ispod prozora bila je polica s raznim štrcaljkama za uho, posudama za gnoj, lijekovima... Nekoliko je stolica bilo postavljeno prema toj polici; na njih bi pacijenti sjedali, da im se pruži pomoć. U većini se slučajeva radilo o ekcemima, anemičnim čirovima, ozeblinama, povredama na poslu, furunkulozama, periostitisima. Tu su se pravile incizije, naravno bez narkoze, istiskivali se čirevi, lijepile masti, vadili zubi...

Kod samog su se ulaza vršila upisivanja i pregled „unutarnjih bolesti”.

- Šta je tebi?

Proljev!

Na taj odgovor automatski se diže Mirković ili Herst ili tko ih zamjenjuje kod pisaćeg stola, uzima bocu od jedne litre, punu neke crne tekućine, promućka je i ulijeva u malu čašicu za rakiju i daje mu da pije. Bolesnik bi popio otrov, samo da ga minu grčevi tenezmi (naponi) i proljevi. Bolesnik grabi tu spasonosnu medicinu i iskapljuje je nadušak. Ostatak crnog sedimenta vadi prstom i oblizuje.

Njih se oko 20 poredalo u jedan red. To je bio serijski broj ljudi.

I ti proljev?

Bolesnik klima glavom.

I ti? I ti? I ti? I ti?

Da, da, da, da...

Svi su stali u red i čekaju. Opet se nalijeva čašica, kao rakija u svatovima, i prelazi od usta do usta. Jedna grupa odlazi, druga dolazi, ispija lijek, odlazi, dolazi treća, četvrta, peta grupa... od jutra do mraka ispija i odlazi i crna se boca ispražnjuje, ponovo se u nju lije crni prašak i nadolijeva vodom, i opet se stavlja u promet u borbu protiv proljeva.

Nastaviće se

Piše: Nikola Nikolić

Knjiga se može naručiti od izdavača: „NNK internacional”, Lomina 4/1, Beograd, tel. 011/2687-051, 3618-513; e-mail: i.p.nnki@eunet.rs; sajt: www.nnk.co.rs

Izvor: Политика, utorak 22. septembar 2015., str. 26

Vezane vijesti:

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (1)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (2)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (3)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (4)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (5)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (6)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (7)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (8)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (9)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (10)