Pupovac: Dječji logori - zločin genocidnog pavelićevog režima

Ћирилица

BANJALUKA, 8. OKTOBRA /SRNA/ - Predsjednik Udruženja „Jadovno 1941.“ Dušan Bastašić ocijenio je da odsustvo predstavnika najviših hrvatskih institucija na komemoraciji u Sisku, na mjestu stradanja više od dvije hiljade srpske djece tokom zloglasne NDH, ukazuje na to da se proces suočavanja sa zločinačkom i mučnom prošlošću iz Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj teško odvija, ali da se kad-tad mora pokrenuti i završiti.

"Predsjednik Hrvatske Ivo Josipović, kao i premijer Zoran Milanović, nisu našli za potrebno da pošalju barem izaslanika na komemoraciju, održanu u subotu, 6. oktobra, na dječijem groblju u Sisku. O komemoraciji nisu izvjestili ni vodeći hrvatski elektronski mediji“, rekao je Bastašić za Srnu.

On smatra da se time potvrđuje ocjena predsjednika Srpskog narodnog vijeća /SNV/ Milorada Pupovca da je u Hrvatskoj na djelu politika sjećanja koja je slijepa i gluva za stradanje srpske djece u vrijeme vladavine genocidnog režima, kakav je bio ustaški režim Ante Pavelića.

"Potvrdila su se i naša očekivanja da će Pupovčeva spremnost da događaje u NDH u Drugom svjetskom ratu nazove pravim imenom u hrvatskoj javnosti pokrenuti čitavu buru negodovanja i osuda, ali i osporavanja tragičnih događanja na tom području prije 70 godina, čiji su zločinački akteri bili pripadnici hrvatskog naroda“, kaže Bastašić.

Prema njegovim riječima, činjenica da je NDH zakonskom odredbom iz 1942. godine osnovala koncentracione logore za djecu, od kojih je najveći bio onaj u Sisku, sama za sebe govori o karakteru Pavelićevog režima.

„Na takozvanom dječijem groblju, ledini pod kojom leže tijela najmanje dvije hiljade srpskih mališana umrlih od gladi i bolesti u neljudskim uslovima sisačkih kazamata, koje niko tamo nije sahranio, nego samo zatrpao zemljom, danas gotovo da i nema spomen-obilježja. Nekoliko malih, okruglih kamenih ploča, slučajnom prolazniku nikako ne mogu ukazati da se nalazi na mjestu stravičnih događanja“, rekao je Bastašić.

Predsjednik SNV-a Milorad Pupovac rekao je na komemoraciji u Sisku da hrvatska vlast, baš kao i jugoslovenska prije nje, pažnju posvećuje samo „pobjedama“ i da nema dovoljno sluha za žrtve.

„Nije bilo prostora za sjećanje na one koji su bili žrtve jednog genocidnog režima, kakav je bio onaj Pavelićev, koji nije prezao ni od toga da uništava ne samo odrasle, nego i djecu. Zato je za nas danas bolna činjenica da ni 17 godina od rata, u kojem su stradali i pripadnici hrvatskog i srpskog naroda, nema dovoljno prostora u službenoj politici sjećanja na stradanja, zvjerstva i karakter režima od 1941. do 1945. godine“, rekao je Pupovac.

Na dječijem groblju u Sisku, gdje su sahranjeni srpski mališani stradali u logorima u ovom hrvatskom gradu od 3. avgusta 1942. do 8. januara 1943. godine, u subotu je služen parastos i održana komemoracija stradalima.

Komemoraciju su organizovali SNV i Vijeće srpske nacionalne manjine grada Siska kako bi se odala pošta stradaloj srpskoj djeci.

Ustaško-njemački logor u Sisku osnovan je 3. avgusta 1942. po završenim operacijama na Kozari i Šamarici. U svom je sastavu imao i poseban logor koji se službeno nazivao "Prihvatilište za djecu izbjeglica".
Dječiji logor u Sisku, najveći te vrste u NDH, nalazio se pod pokroviteljstvom "Ženske loze ustaškog pokreta" i "Ustaške nadzorne službe". Neposredno upravljanje "dječjim prihvatilištem" bilo je u rukama ustaše Antuna Najžera, ljekara po struci.

Logor je bio lociran u nekoliko objekata u gradu: zgradi bivšeg Jugoslovenskog sokola, tzv. Sokolani, dvorani ženskog samostana Svetog Vinka, magacinu solane Rajs, zgradi Guči, osnovnoj školi u Novom Sisku i tzv. Karanteni, odnosno jednoj od šest baraka sabirnog logora.

Djeca su ovdje, pa i ona najmanja, stara nekoliko mjeseci, morala ležati na podu, tek sa tankim slojem slame, bez odjeće i pokrivača.

Prvi transport u Sisak je stigao 3. avgusta 1942. sa ukupno 906 djece. Dan poslije dolazi još 650 mališana, a u trećoj grupi, koja je u Sisak dopremljena 6. avgusta, nalazilo se 1.272 djece.

U Teslićevoj staklari i u novopodignutim barakama, tzv. Karanteni, nalazio se opšti sabirni logor za muškarce, žene i djecu. Ovdje je tokom avgusta i septembra 1942. od roditelja koji su odabirani za prisilni rad u Njemačkoj oduzeto 3.971 dijete.

Tako je od 3. avgusta 1942. do 8. januara 1943. u Sisku bilo zatočeno 6.693 dječaka i djevojčica, Srba sa Kozare, Banije, Korduna i iz Slavonije.

 

 

 

Извор:

 

Везане вијести: 

• Пуповац: Загреб без слуха за жртве

• Дјечји логор у Сиску 3.08.1942. – 8.01.1943.

• Логори Цапраг и Сисак