Jadovno u Muzej R. Srpske ne može a Zagorac sa crveno-bijelim „šahovnica“ šalom može!
Piše: Dušan Bastašić | Ћирилица
Drvene igračke koje će vidjeti Banjaluka, živopisna su obilježja najvećeg hrvatskog marijanskog svetišta, Marije Bistrice i oduvijek su simbolično vezane uz hodočašća u ovo najveće nacionalno svetište u Hrvata, veće i od onoga u Međugorju.
Večeras će u Muzeju Republike Srpske u Banjaluci, u 18 časova biti otvorena izložba pod nazivom: „Drvene igračke hrvatskog Zagorja.“
Na sajtu Muzeja Republike Srpske, može se pročitati: „Riječ je o igračkama koje se nalaze na Listi zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Organizatori kažu da je ovo nastavak saradnje Muzeja Republike Srpske i Muzeja u Gornjoj Stubici koja je počela pregovorima o istraživanju starih zanata i zajedničkim učešćem u IPA fondovima.
Onako na „prvu“, zaključio bi čovjek da je zanimljivo pogledati kakvim se igračkama igraju djeca hrvatskog Zagorja, u vrijeme dok se njihovi stariji sunarodnici „igraju“ čekićima, lupajući latinično-ćirilične table i antisrpskim grafitima urešavaju lijepu njihovu.
Jeste da je prekogranična kulturna saradnja dobrodošla ali upada u oči provincijski snishodljiv odnos tobože poraženog, slabog i malog prema tobože pobjedniku, jakom i velikom, jer ne sarađuje Muzej Republike Srpske u Banjaluci sa Hrvatskim državnim muzejom u Zagrebu, nego sa Muzejom iz Gornje Stubice, malog gradića u Hrvatskom Zagorju.
Nedavno je naš Muzej gostovao u Gornjoj Stubici sa izložbom: „Zbirka nakita muzeja R. Srpske.“
Složićete se da bi bilo „nepoćudno i remetilački“ u Stubici a kamoli u Zagrebu izložiti nacionalno kulturno blago Republike Srpske u vidu djela Petra Kočića ili npr. rukotvorina i narodnih nošnji sa Manjače.
Ali organizatori procijeniše da je sasvim primjereno, u centralnom republičkom muzeju, u glavnom gradu Srpske postaviti izložbu hrvatskog nacionalnog kulturnog blaga, sa eksponatima sve u dominirajućoj crveno-bijeloj kombinaciji boja sa figuricom Zagorca čiji vrat krasi šal u bojama hrvatske šahovnice.
Možda bi i prošla očekivana demagogija, kako se pobogu, radi samo o bezazlenim dječjim igračkama, da se sami Zagorci nisu pohvalili kao su te tradicionalne drvene igračke ustvari živopisna obilježja najvećeg hrvatskog marijanskog svetišta, Marije Bistrice i kako su oduvijek simbolično vezane uz hodočašća u ovo najveće nacionalno svetište u Hrvata, veće i od onoga u Međugorju.
Usput se pohvališe, da tko god da je otišao na hodočašće u ovo marijansko svetište nije se mogao ne vratiti sa „čikačokom“ – popularnom drvenom klepetačom....
U Mariji Bistrici, svake se godine služi Misa u crkvi na otvorenom, blaženog Alojzija Stepinca a predvodi je vojni ordinarij, biskup Juraj Jezerinac. Ove je godine, biskup Jezerinac na jubilarnom 20. vojnom hodočašću podsjetio i kako je briga Crkve za vojnike i policajce na području Republike Hrvatske počela već 1991. godine, početkom agresije na Hrvatsku, kada je dr. Franjo Tuđman uputio molbu predsjedniku Biskupske konferencije da bi se pobrinuo za „duhovnu skrb branitelja“ koji su u tim danima, kao dobrovoljci s krunicom u ruci, krenuli na prvu crtu braniti Domovinu.
Svake godine na Vojno redarstvenom hodočašću u Mariju Bistrici okupe se veterani sa ratnim zastavama, pod kojima su po sistemu spaljene zemlje, oslobađajući domovinu od unutrašnjeg i vanjskog agresora, protjerali preko 450.000 Srba iz Republike Srpske Krajine i Hrvatske, nekoliko ih hiljada pobili, uništili preko 3.000 spomenika antifašističkoj borbi i civilnom žrtvama rata i spalili preko 2.700.000 „nepoćudnih“ knjiga.
Pod istim su zastavama neki među njima počinili nečuvena zvjerstva na području Mrkonjić grada i stigli nadomak Banjaluke, grada u kome se večeras u centralnom muzejskom prostoru izlažu igračke - suveniri bez kojih veterani nakon vojno-redarstvenog hodočašća u Mariji Bistrici, ne idu kući.
Usput, već dvije godine bez uspjeha pokušavamo u Muzeju Republike Srpske postaviti izložbu o kompleksu logora smrti Gospić – Jadovno – Pag.
Da sebe i Vas koji ovo čitate pitam šta nam se to dešava, neću, jer je odgovor i Vama i meni potpuno jasan.
Reče pokojni profesor Jovan Rašković: Lud narod!
Dušan Bastašić
Predsjednik udruženja građana Jadovno 1941.