4.1. Srpske žrtve rata i poraća na području Hrvatske i bivše RSK u periodu 1990 – 1998. godine

Sada se svim ovim gubicima nametnuo novi gubitak, ratom 1991. − 1995. godine: stradalo je više od 600 ljudi, od čega 200 civila u prostorima koji se nikad, poslije Drugog svjetskog rata, nisu mogli demografski oporaviti. Ne samo zbog direktnih i indirektnih gubitaka ratnih stradanja, pandemije tifusa, kolonizacije, urbanih zahvata, otvaranja poligona, brojnih procesa deagrarizacije i bijega mlađih naraštaja iz sela i poljoprivrede. Poznajem sela čiji je popisni krug iznosio 600 stanovnika, od kojih je 280 steklo fakultetsko obrazovanje, a danas, niti jedan od njih, ne samo da ne živi u selu i rodnoj općini, nego ne živi na Kordunu. A samo rijetki u RH. To je sa demografskog stajališta neobnovljiv gubitak. Govorim isključivo samo sa demografskog stajališta. Hrvatskoj krnjoj demografskoj strukturi, sa stanovišta ideologije i demografije, to nije ništa. To je dio „pobjede“, a zapravo poraz u promociji „kulture smrti“.

Naznačio sam da nisam našao naselja u srpskim prostorima iz kojeg netko nije poginuo, ili nestao. Evo, za sada, najprovjerenijeg spiska onih za koje je utvrđeno da ih više nema. Taj spisak Veritasa je metodološki, faktografski i prostorno cjelovit prikaz srpskih žrtava. Zbog toga smo se odlučili da ga objavimo u cjelosti.