70 godina od stradanja Srba

Datum objave: sreda, oktobar 19, 2011
Objavljeno u Livanjsko polje
Veličina slova: A- A+

svjeca

Ove 2011. godine, navršava se 70 godina od masovnog stradanja našeg Srbskog naroda. Stravičan genocid počeo je u proljeće 1941. godine i trajao je sve do 1945. godine.

Mi, vjernici Srpske Pravoslavne Crkve, dužni smo da za sva vremena, čuvamo uspomenu i prinosimo molitve Bogu, za sve naše pravoslavne Srbe koji mučenički postradaše.

IMENIK SRBSKIH ŽRTAVA PO MJESTIMA I GUBILIŠTIMA
NAD KOJIMA JE ZLOČIN GENOCIDA POČINjEN U DRUGOM SVJETSKOM RATU

    U inoviranom spisku žrtava, data su uglavnom imena stradalih tokom proljeća i ljeta 1941. godine. Ustaše su ubijale i kasnije, tokom naredne tri godine i njihovo nemilosrđe je stizalo Srbe sa ovog područja i u drugim krajevima, pa se imena nekih od tih žrtava nalaze na ovom spisku. Iako, spisak nije zaključen, sad za sad se zna ime i prezime 1571 žrtve.

Sem imena žrtava (uz koja su dati i osnovni podaci: ime oca, godina rođenja i smrti), naglašeno je i gdje je ko ubijen.

Slijedi imenik žrtava po mjestima i gubilištima:

Čelebić

Čelebić-spomenik

330. Crnogorac (Pere) Stana 1925-1941. gubilište Čelebić
331. Crnogorac (Pere) Anđa 1927-1941. gubilište Čelebić
332. Crnogorac (Pere) Vladimir 1928-1941. gubilište Čelebić
333. Crnogorac (Nikole) Jovo 1885-1941. gubilište Čelebić
334. Crnogorac (Jove) Sava 1885-1941. gubilište Čelebić
335. Crnogorac (Jove) Anđa 19.. -1941. gubilište Čelebić
336. Crnogorac (Mije) Dušan 1912-1941. gubilište Čelebić
337. Crnogorac (Mije) Drago 1920-1941. gubilište Čelebić
338. Crnogorac (Mije) Anica 1933-1941. gubilište Čelebić
339. Crnogorac (Mije) Mirko 1935-1941. gubilište Čelebić
340. Crnogorac (Save) Stevan 1883-1941. gubilište Čelebić
341. Crnogorac (Đorđe) Milka 1917-1941. gubilište Čelebić
342. Crnogorac (Đorđe) Vojko 1938-1941. gubilište Čelebić
343. Crnogorac (Đorđe) Ljubo 1937-1941. gubilište Čelebić
344. Crnogorac (Đorđe) Milojko 1940-1941. gubilište Čelebić
345. Crnogorac (Save) Ilija 1885-1941. gubilište Bikuša
346. Crnogorac (Ilije) Boja 1890-1941. gubilište Čelebić
347. Crnogorac (Ilije) Milka 1918-1941. gubilište Bikuša
348. Crnogorac (Ilije) Dana 1932-1941. gubilište Bikuša
349. Crnogorac (Ilije) Rosa 1934-1941. gubilište Bikuša
350. Crnogorac (Dušana) Zorka 1913-1941. gubilište Bikuša
351. Crnogorac (Dušana) Vlado 1935-1941. gubilište Bikuša
352. Crnogorac (Dušana) Ruža 1937-1941. gubilište Čelebić
353. Crnogorac (Dušana) Dragica 1938-1941. gubilište Čelebić
354. Crnogorac (Dušana) Jovanka 1941-1941. gubilište Čelebić
355. Crnogorac (Bože) Stana 1850-1941. gubilište Čelebić
356. Crnogorac (Save) Anđa 1901-1941. gubilište Čelebić
357. Crnogorac (Save) Milan 1927-1941. gubilište Čelebić
358. Crnogorac (Vase) Cura 1915-1941. gubilište Bikuša
359. Crnogorac (Vase) Jadranka 1935-1941. gubilište Bikuša
360. Crnogorac (Vase) Boja 1941-1941. gubilište Bikuša
361. Šunjka (Sime) Božo 1890-1941. gubilište Bikuša
362. Šunjka (Bože) Jakica 1890-1941. gubilište Bikuša
363. Šunjka (Bože) Dušan 1910-1941. gubilište Bikuša
364. Šunjka (Bože) Danica 1925-1941. gubilište Bikuša
365. Šunjka (Dušana) Anđa 1913-1941. gubilište Čelebić
366. Šunjka (Ilije) Ilija 1880-1941. gubilište Čelebić
367. Šunjka (Ilije) Milica 1890-1941. gubilište Čelebić
368. Šunjka (Ilije) Mara 1919-1941. gubilište Čelebić
369. Šunjka (Ilije) Anđa 1921-1941. gubilište Čelebić
370. Šunjka (Ilije) Jovo 1925-1941. gubilište Čelebić
371. Šunjka (Ilije) Deva 1926-1941. gubilište Čelebić
372. Šunjka (Ilije) Božo 1931-1941. gubilište Čelebić
373. Šunjka (Ilije) Joka 1895-1941. gubilište Čelebić
374. Šunjka (Ilije) Zorka 1931-1941. gubilište Čelebić
375. Šunjka (Ilije) Simo 1933-1941. gubilište Čelebić
376. Šunjka (Ilije) Vlado 1935-1941. gubilište Čelebić
377. Šunjka (Ilije) Ljeposava 1937-1942. gubilište Čelebić
378. Šunjka (Ilije) Vaso 1939-1941. gubilište Čelebić
379. Šunjka (Marka) Danica 1910-1941. gubilište Čelebić
380. Šunjka (Marka) Dušan 1933-1941. gubilište Čelebić
381. Šunjka (Marka) Mirko 1934-1941. gubilište Čelebić
382. Šunjka (Marka) Ilija 1936-1941. gubilište Čelebić
383. Šunjka (Marka) Vesa 1939-1941. gubilište Čelebić
384. Šunjka (Jove) Jaka 1885-1941. gubilište Čelebić
385. Šunjka (Jove) Nedeljko 1912-1941. gubilište Čelebić
386. Šunjka (Nedeljka) Ivana 1916-1941. gubilište Čelebić
387. Šunjka (Jove) Milan 1913-1941. gubilište Čelebić
388. Šunjka (Milana) Iva 1918-1941. gubilište Čelebić
389. Šunjka (Đorđe) Sava 1909-1941. gubilište Čelebić
390. Šunjka (Đorđe) Vlado 1926-1941. gubilište Čelebić
391. Šunjka (Đorđe) Danica 1928-1941. gubilište Čelebić
392. Šunjka (Đorđe) Uglješa 1930-1941. gubilište Čelebić
393. Šunjka (Đorđe) Drago 1933-1941. gubilište Čelebić
394. Šunjka (Đorđe) Tomo 1937-1941. gubilište Čelebić
395. Šunjka (Vase) Joka 1910-1941. gubilište Čelebić
396. Šunjka (Rade) Boja 1922-1941. gubilište Čelebić
Nastaviće se …

SPISAK SRBSKIH ŽRTAVA U LIVNU I OKOLINI
NAD KOJIMA JE ZLOČIN GENOCIDA POČINjEN U DRUGOM SVJETSKOM RATU

U ljeto 1991. godine, pedeset godina nakon krvavog ljeta 1941. godine, još nije bio utvrđen spisak stratišta, a kamoli imena svih žrtava ustaškog genocida na području Livna i Livanjskog polja. Ti podaci nisu u potpunosti sređeni ni do danas i kako vreme prolazi, sve je manje nade i izgleda da će taj tužni i zastrašujući imenik ikada biti kompletiran, jer je iz dana u dan sve manje svjedoka i savremenika.
U livanjskom kraju je, nekada živjelo podjednako Srba i Hrvata. Polovinom 19. vijeka bilo ih je otprilike po 10.000. Broj Srba se vremenom smanjivao tako da ih je , na popisu iz 1931. godine od ukupno 22.772 stanovnika u Livnu i selima oko Livanjskog polja bilo svega 5.693 , odnosno oko 25 odsto. Na popisu iz 1991. godine taj procenat je pao na oko 10 odsto, odnosno od ukupno 39.526 stanovnika livanjske opštine bilo je 3.782 Srba.
Spisak žrtava koji slijedi, unekoliko je dopunjen i popravljen u odnosu na onaj iz 1991. godine. Spisak zato ni sada nema pretenzija da bude konačan već i dalje ostaje otvoren, ostaje pokušaj da se od zaborava otrgne i sačuva makar ono što zaborav i vreme nisu već sasvim zameli. Tako i dalje ostaje poziv i apel svima koji na bilo koji način mogu pomoći da se spiskovi upotpune i i utvrdi puna istina.
Marljivi i analitični Mićo Radeta, koji se bavio prikupljanjem podataka i kompletiranjem spiskova žrtava, nesumljivo je najzaslužniji čovjek što su ovi podaci u poslednji čas istrgnuti iz čeljusti zaborava. On je, uz ostalo, napravio i malu statistiku žrtava po bratstvima, životnoj dobi i mjestima stradanja.
Ustaše su, tako, pobile najviše Pažina (161 žrtva), Ercega (126), Lalića (116), Vujanovića (97), Boškovića (74), Radeta (63), Ždera (60), Crnogoraca (58), Cvijetića (56), Kozomora (55), Kisa (54), Šunjki (40), Radića (38), Stojanaca (37), Milutina (35), Raca (32), Arnauta (30), Ratalja (30), Bačkovića (26), Rosića (23), Jagodića (23), Laganina (18), Mitrovića (17), Radoja (13), Tošića (13), Bulovića (12), Marića (12), Stojića (12), Zagoraca (11) i Vuleta (11 žrtava); (Spomenusmo samo one koji su u pokoljima izgubili više od 10 članova).
Posebno su potresni podaci o starosnoj strukturi žrtava među kojima je bilo i tek rođene, samo nekoliko sati stare djece i stogodišnjih staraca. Po analizi Miće Radete, od oko 1.600 žrtava ustaškog genocida, bilo je 673-oje ispod osamnaest godina, a od toga čak 248-oro djece do šest godina!

POPIS MJESTA (LOKALITETA) OKO LIVANjSKOG POLjA NA KOJIMA JE ZLOČIN GENOCIDA NAD SRBSKIM NARODOM POČINjEN U DRUGOM SVJETSKOM RATU

Sedamnaest gubilišta oko Livanjskog polja, ima. Prednjači PROLOG. Ledina na šesnaestom kilometru puta Livno – Split ispod istoimenog sela gdje je, po dosadašnjim saznanjima, umoreno 466 Srba iz Livna i okolnih sela, uglavnom muškaraca od 18 do 60 godina, i 50 dovedenih iz Dalmacije. Svi oni su bili zatrpani u temelje pripremljene uoči rata za žičnu željeznicu, dva rova po gotovo sedamdeset metara dugačka, četiri široka i tri metra duboka. … Sa ovog gubilišta, uspio je da pobjegne samo Ilija – Ile Radeta, ali je on gotovo do kraja života ćutao i sem najpovjerljivijim, nije smio da priča o onome šta je vidio i preživio u Prologu – Udba mu je zaprijetila da ćuti i ne remeti međunacionalne odnose! Tako je ova mamutska grobnica četrdeset godina zarastala u travu i na nju je podsjećao samo skromni bezimeni spomenik na kojem su se, kako su se primicale ratne bure devedesetih godina prošlog vijeka i iznova vaskrsavalo ustaštvo, na razne načine iživljavali ne samo potomci ustaških koljača nego i mnogi od onih koji su 1941. godine i tokom Drugog svijetskog rata do ramena okrvavili ruke i zbog toga nikome nikada nisu položili račune.

Nisu kako dolikuje sahranjeni ni pobijeni u školi u selu ČELEBIĆ, po broju žrtava drugom ustaškom stratištu, gdje je umoreno 370-ero, uglavnom nejači. I ovo gubilište je, kako je već opisano, svojevremeno obilježeno do besmisla skromnom spomen pločom podignutom nad humkom na
obližnjem Barjaku gdje su žrtve zatrpane u nekadašnjem majdanu šljunka. Od tog spomen obilježja sada je ostala samo ruina od kamene ograde.

Po broju žrtava slijedi jama KAMEŠNICA. Kamešnica se nalazi na istoimenoj planini, dvadesetak kilometara južno od Livna. Duboka je četrdeset metara, a u nju je, koliko je do sada utvrđeno, na Ognjenu Mariju 1941. godine, što iz livanjskog sela, što iz susjednog Prisoja sa područja opštine Duvno, ubačeno oko 270 staraca, žena i djece (nepobitno je dokazano da je od 256 žitelja Golinjeva 46 zrelih muškaraca pobijeno u Prologu, a svih 210 ostalih sjutradan je bačeno u jamu Kamešnicu). Ova jama je kao i mnoge druge, bila zabetonirana 1962. godine, a na maloj mramornoj ploči, ispod neizbježne petokrake, natpis je. … Jama je otvorena u proljeće 1991. godine i u njoj je Miro Kurtović, poznati speleolog i novinar, rodom iz
Trebinja, četrdeset godina nakon pokolja, prvi put zapalio svijeću i označio početak velike akcije vađenja posmrtnih ostataka.

Jama RAVNI DOLAC
na Dinari, dva sata hoda sjeverozapadno od sela Donji Rujani, po kazivanju, prije svega četrnaestero preživjelih iz ovog pakla, progutala je 204 života od ukupno 218, poglavito žena, djevojaka i djece iz ovog i susjednog sela Gornji Rujani, koje su ustaše, njihove komšije, tu ubacili takođe na Ognjenu Mariju, 30. jula 1941. godine. … Kosti iz ove jame su izvađene tek početkom juna 1991. godine i sahranjene u kriptu u Livnu.

Južno od Gornjih Rujana, u masivu Dinare, nalazi se i jama RAZVALA, u kojoj je tog paklenog dana smrt našlo 80-oro nejači, uglavnom iz ovog sela. I njihovi posmrtni ostaci su izvađeni tek četrdeset godina kasnije, u proljeće 1991. godine.

Po broju žrtava slijedi šuma Koprivnica, na putu Kupres – Bugojno u kojoj je na dva stratišta pobijeno ukupno 60 Srba, uglavnom iz Livna. Najprije
je 15. jula 1945. godine na stratištu zvanom KOŽVARICA, pobijeno 11 uglednih Srba – Livnjaka, poznatih trgovaca, a potom su danima svoj stravični „put u Srbiju“ u Koprivnici, na mjestu MALA ili KUPREŠKA VRATA, završavale i njihove porodice – ukupno 49-ero čeljadi. Posmrtni ostaci ovih 60 žrtava i danas počivaju na tim stratištima jer je ratna oluja 1992. godine osujetila naum njihovih potomaka da ih sahrane kako dolikuje.

I na stratištu TRNjACI, podno sela Lištani pobijeno je 49-oro, najviše žena i djece iz ovog sela. Njihovi posmrtni ostaci su
svojevremeno izvađeni i sahranjeni na lištanskom groblju, ali bez ikakvog vidljivog obilježja.

U jami BIKUŠI, sjeverno od Čelebića, smrt je našlo 46, pretežno zrelih muškaraca i uglavnom iz ovog sela. Nad jamom, iz koje nisu povađene sve kosti, podignut je bezimeni spomen-obelisk, a ona je karakteristična po tome što je u njoj, više nego i na jednom drugom gubilištu preživjelo i spasilo se najviše ubačenih.

Jama TUŠNICA ili JELOVAČA, nalazi se na istoimenoj planini, dvadesetak kilometara jugoistočno od Livna. U to grotlo, duboko dvanaest metara, sa veoma širokim otvorom i glatkim zidovima, ustaše su ubacile 50-oro srbske nejači iz Potoka i Smrčana. 14-oro od njih je preživjelo i osam dana kasnije spašeno iz jame. Jama nije bila zabetonirana niti na bilo koji način obilježena, a kosti stradalih su iz nje izvađene takođe 1991.
godine.

Jama SAMOGRAD, zapadno od sela Čaprazlije, bila je grobnica 28-oro Srba iz ovog sela. Njihovi posmrtni ostaci su izvađeni i sahranjeni u zajedničkoj grobnici na dvadesetogodišnjicu ovog ustaškog zločina 30. jula 1961. godine.

I jama PROPUNTA, nalazi se u rejonu Rujana, tačnije u neposrednoj blizini Donjih Rujana, ali su je ustaše zaobišle u prvi mah i gro srpske nejači poveli i umorili u mnogo udaljenijoj jami Ravni Dolac. Kasnije su objašnjavali da su tako postupili jer nisu željeli da im se djeca plaše „srbskih lešina“. Svejedno, i ta jama je postala grobnica za, koliko je do sada utvrđeno, 3-oje Srba, naknadno uhvaćenih, onih koji su nekako uspjeli da pobjegnu sa drugih gubilišta.

Gornjorujanske ustaše, međutim, nisu mnogo hajali da li će im se djeca plašiti, već su i u jamu PROVALIJU, u polju pored sela ubacili 13-oro svojih komšija.

Jama SUHAČA, ostaće da se pamti kao prvo, već u junu 1941. godine otvoreno ustaško gubilište, a jama iznad sela LUSNIĆ, po tragičnoj sudbini 4
lijepe djevojke iz Čelebića i po tome što nikome sem izgleda Vladu Šunjki, nije uspjelo da je nađe, a kamoli da se spusti u nju i izvadi posmrtne ostatke stradalih u njoj.

Od gubilišta na kojima su stradali i Livnjaci posebno je krvava BOROVA GLAVA, petnaestak kilometara udaljena od Livna na putu prema Kupresu gdje je ubijeno 4-oro Srba iz susjednih livanjskih sela i čak 185 Srba iz kupreškog sela Vukovsko.

Na teritoriji Bugojanske opštine je i gubilište ZANESOVIĆI, gdje su, izgleda, pobijena 3 ponajviđenija livanjska Srbina – dr Dušan Mitrović, Rajko Margetić, advokat i dr Krsto Zubić, sudija, prve žrtve iz grada Livna.

Valja,
inače naglasiti da za kompletiranje spiskova žrtava i otimanje zločina od zaborava, gotovo ni od kakve koristi nisu bili spomenici svojevremeno
podignuti nad pojedinim jamama i gubilištima jer su na njima žrtve najčešće pretvarane u brojke, a gdjegdje čak nije otvoreno ni napisano, da se zna i pamti dok je svijeta i vijeka, ni ko je pomorio toliki nemoćni i bezgrešni narod.

No, i takvi kakvi su bili, predstavaljali su ipak neku opomenu i kakav-takav biljeg i branu zaboravu. Sada više nema ni njih. …[1]


[1] Budo Simonović, Ognjena Marija Livanjska, IV dopunjeno izdanje, Beograd 2008. str.

Izvor: lijevno

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top